[VJERA KAO ZRNO…]

Koliko i kako svijetli neka žarulja, znamo kada promatramo predmete koje osvjetljava, a ne gledajući u žarulju. Tako je i s vjerom. Stvarnost koja nas okružuje odražava našu vjeru, a potom – jer smo nerazdjeljivo povezani sa svijetom u kojemu živimo – i vjeru drugih. Vjera je i poput zrcala, koje odražava stanje stvari: kakva nam je vjera, takva nam je i stvarnost.

Vjera je dar kojega primamo na krštenju. Vjera se razvija odgojem u vjeri. To čine roditelji, kumovi, vjeroučitelji, bake i djedovi, ujaci i druga obitelj…fratri, župljani, časne…

No, vjera u jednom trenutku života postane odabir: svjesni, slobodni odabir i odluka: želim ili ne želim; hoću ili neću. Zato se vjera prosuđuje s Božje strane i On će nas jednoga dana za vjeru itekako pitati.

Gledati vjerom: promatrati svijet očima vjere. Odabrati oplemeniti stvarnost očima vjere. Vidjeti Boga gdje ga nitko ne vidi. Upirati prstom u divna Božja čuda.

Slušati vjerom: iskoristiti uši za dobro. Čuti riječ koja je upućena baš meni: sada i ovdje. Čuti dobre stvari, čuti istinu, ali i u potenciji, mogućnosti: što bi moglo biti.

Dodirivati vjerom: dodirom vjere primamo živoga Krista u svoje tijelo, primamo ga dodirom svojih usta ili ruku. Dodirujemo vjerom zagrljaja; brata i sestru u potrebi.

Ljudskom blizinom i toplinom snažimo, hrabrimo, jačamo druge. U bračnome činu dodir vjere rezultira darom života.

Hodati vjerom: „odsad idem kamo šalješ me ti“ – ne ja, nego ti, kaže poznata pjesma. Hodam kamo me vjera nosi, hodam kamo me, Ti Oče, šalješ. Ne kamo sam ja zamislio da trebam ići. Ja hodam i kada ne vidim cijelu stazu. Pa i vozim po magli, kad je vidljivost loša, kako ne bi hodao s tobom Isuse i kada ne vidim kamo me želiš dovesti, ali ti vjerujem!

Osjećati vjerom: osjećam vjerom i kada osjećaji šute. Vjerujem u tvoje osjećaje, Isuse za mene i kada su mi hladnoća i sljepilo u srcu. Odabirem i odlučujem vjerovati, jer si ti vjeran – vjeran svojim obećanjima. A obećao si da nas nikada ne napuštaš. Nisam rob osjećaja. Osjećaje usmjeravam kamo vjera zapovijeda.

Misliti vjerom: u moru misli moja je vjera čvrsto utemeljena u Tebi, Duše Sveti. I kada me druge misli prisiljavaju na drugo, ja svoje misli usmjeravam prema božanskim stvarima. Ti, Duše Sveti, vodi moje misli prema mislima vjere: mislima koje su tvoje, mislima koje me vode u nebo.

Govoriti vjerom: govorim što mislim i osjećam, ali ne bojim se. Govorom vjere druge osvajamo za tebe Isuse. Govorimo vjerom jer gledamo, slušamo, dodirujemo, hodamo, osjećamo i mislimo vjerom! Moj govor odražava moju odluku, moju želju i odabir.

Činiti vjerom: najvažnije. Činim vjerom. Činim dobro i kada osjećaji zataje i govore drukčije. Činim vjerom i kada su misli nesaglediva i neizbrojiva košnica bez kraja i konca. Činim vjerom i kada mi nakovanj privežu za stopala. Činim vjerom i kada mi se vid zamuti i sluh zagluši. Činimo vjerom jer to je ono što se – na kraju – najviše gleda, o tome se sudi, o tome se razmatra.

Ili sam učinio ili nisam. Ili sam Božji sluga ili služim svijetu ili sebi ili trendu ili mainstreamu ili… ili…

Zato: služiti Bogu, znači posve mu vjerovati, a to znači onda doista vladati sobom, a vladati sobom znači vladati svijetom i svime što je na njemu.