[GDJE SI, ISUSE?]

Mnogi se povremeno ili često pitaju: “Isuse, gdje si?” Pa i ova svetkovina Uzašašća Gospodinova pred nas stavlja kušnju Isusove odsutnosti. Mjesto/stanje bez Boga naziva se Pakao. To je ono što je u Paklu najgore – znamo da Bog postoji, ali mi smo svojim životom odlučili biti bez njega. Za vrijeme ovozemaljskoga života Bog nas nikada ne napušta. Možda se katkad sakrije, ali ne napušta nas. Isus danas uzlazi na nebo u slavi i prije rastanka tješi svoje apostole. Morao je to biti tužan, ali svečan trenutak. Tužan zbog rastanka – jer je to ljudski, normalno. A svečan zbog svoje nesvakidašnjosti. Iako Isus nije s nama onako kako su to drugi, on nas nije ostavio siročad.

Isus je s nama u daru Božje Riječi, u daru euharistije i drugih sakramenata, u daru brata i sestre – dvoje ili troje koji se okupiše u njegovo ime, u daru zajednice vjernika – Crkve, u daru Bogu posvećenih osoba.

Bog je s nama i u najljepšem daru – daru Duha Svetoga!

Naše je samo prepustiti se njegovoj svetoj Prisutnosti – i živjeti s Isusom!

On je otišao k Ocu pripraviti nam mjesto za koje se na ovoj Zemlji trebamo izboriti. Nemojmo da propadne!

Zato u današnjoj molitvi Časoslova kličemo zajedno:
“Njega ljubav s nama sveza,
Naše boli srcem ćuti:
Zdesna Ocu na nas misli
I pred Ocem za nas moli.”
Hvala ti, Isuse, što si uvijek s nama!