Član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Bono Zvonimir Šagi preminuo je 16. studenoga u Varaždinskoj bolnici. Tijekom svojih 60 godina svećeništva, i još više redovništva, više od 70 duhovnih vježbi za svećenike, redovnike i redovnice, po raznim mjestima održao je fra Bono. Stoga, donosimo ulomak iz knjige "Pastoralne duhovne vježbe II - Biti čovjek vjere, nade i ljubavi u globalno otvorenome svijetu" čiji je autor fra Bono Zvonimir Šagi.
Donosimo ulomak iz knjige “Pastoralne duhovne vježbe II – Biti čovjek vjere, nade i ljubavi u globalno otvorenome svijetu” u izdanju Kršćanske sadašnjosti.
“Bog je Ljubav – On me prima u Sinu Isusu Kristu
Mi koji u Krista vjerujemo, koji se nadamo da nas On neće napustiti, moramo se naći s njime u ljubavi. A biti s Njime u ljubavi znači biti za sve ljude, onako kako je On za sve ljude. On je za sve ljude umro da bismo svi mi u njemu imali i novi život. Rekao nam je, što smo već ranije spomenuli, ali ta njegova izjava jako je važna za sve nas: ‘A ja kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi.’ (usp. Iv 12,32). Uzdignut na križ pobijedio je smrt. Njegova smrt nama je otvorila vrata u život vječni. Sin Čovječji – Krist nama je svjetlost na našemu putu! A ta svjetlost zasjala je kad je kroz smrt prošao i živ iz groba izašao. Uskrsnuvši, uzašao je k Ocu, i gdje je On i nama je pripravljeno mjesto, ako idemo njegovim putem vođeni njegovom svjetlošću. On u muci za sve ljude, ali i u uskrsnuću. U njemu je ljubav Božja i naša nada! On se solidarizirao s patnicima. Zato se njegovim primjerom moramo voditi kroz život.
Vjerom smo s njime sjedinjeni u istome Duhu, a to je Duh ljubavi. Taj Duh, koji nam je po njemu dan, mora iz nas zračiti na sve oko nas. Taj Duh je svjetlost, žar! Isus je jednom rekao učenicima: ‘Oganj donijeh na zemlju i što hoću nego da plane…’ (usp. Lk 12,49). Ljubav se Božja mora iz nas i po nama rasplamsavati u onoj neposrednoj društvenoj sredini u onim okolnostima u kojima se naš život odvija. Taj Duh, žar Božje ljubavi preko Crkve, raširene po svemu svijetu, mora biti vidljivo svjetlo. Zato, koliko god se sada Crkva u nekim dijelovima svijeta u toj Božjoj ljubavi gasi, ipak u mnogim dijelovima svijeta raste i ljubav je Božja preko nje vidljivo svjedočanstvo Krista kao Spasitelja. On svojom ljubavlju spašava. Kršćana ipak svake godine ima, širom svijeta, sve više. Možda imamo pravo kad kažemo da su mnogi samo deklarativni, ali ipak ne prestaje i ljubav Božja biti na djelu. Deklarativni kršćani su, pretežito, ipak samo u onom starom, ohladnjelom dijelu kršćanskoga svijeta. Uvijek ima i istinskih obraćenika. Ako smo mi, pa makar malo stado Krista Dobrog Pastira, uvjerljivi, ako tražitelji Boga mogu u nama prepoznati pravu nadu i čežnju za ostvarenjem ljubavi, onda će se očitovati i novi žar ljubavi Božje. U Isusa Krista se moramo ugledati, njega slijediti! Uvijek s Kristom po svem svijetu, kroz sva vremena, za sve ljude kao svjedoci ljubavi Božje. Ljubav Božja iznutra nas potiče i žari da možemo i ono što toliko puta osjećamo da ne možemo. Vjera, nada i ljubav, to je ono što ispunja i krijepi naš život. To je sve!”