Kao majka male djece, često se zateknem kako mame starije djece pitam za savjet. Jednom mi je majka desetero djece, od kojih su većina odrasli, dala neobičan, ali nezaboravan savjet: “Najvažnije je čitati naglas knjige o Narniji”, prenosi Aleteia.

Iako sam bila dobro upoznata s Narnijom, njen me savjet zbunio. Kakve veze Narnija ima s odgojem djece? Zašto je preporučila baš ovu knjigu, a ne bilo koju drugu sjajnu dječju knjigu? 

Ovakve knjige pokazuju našoj djeci da smo stvoreni za raj.

Između ostalog, zbog jednih od zaključaka koje je ova majka objasnila u nastavku. Djeca na kraju umiru i odlaze u “Aslanovu zemlju” (narnijski naziv za raj), što prokazuje i na kršćanske poruke serije. Njihova je smrt vrhunac koji cijelu priču o njima stavlja u drugačiju perspektivu. Ovaj kraj najprikladniji je navještaj Evanđelja u bilo kojoj dječjoj knjizi ikada napisanoj, osim same Biblije, naravno.

Krist je pobijedio smrt

Što je srž Evanđelja? Činjenica da je Krist pobijedio smrt. Više se ne trebamo bojati  smrti, jer je Krist otvorio vrata raja. Naše vrijeme na zemlji uključuje zdravu čežnju za nebom, kako je jednom rekla sveta Terezija iz Lisieuxa, “Svijet je tvoj brod, a ne tvoj dom.” I sam sv. Pavao o tome je pisao ovako : “O smrti, gdje ti je žalac? O grobe, gdje je tvoja pobjeda?”

Za vjernike, smrt nije kraj. Nebo je dom, a smrt bi trebala biti shvaćena kao sretan kraj. Smrt je ulaz u vječni život i budućnost veličanstveniju i radosniju nego što smo ikada vidjeli.

U svijetu koji našoj djeci govori da se sve vrti oko trenutnog zadovoljstva ovdje i sada, ‘naopaka’ priča o Narniji našoj djeci donosi nadu u Krista.

Kada je C.S. Lewis napravio trijumfalan kraj ove priče aludirajući da sva djeca umiru i idu u raj, on našu djecu uči najvažnijoj stvari za koju se možemo nadati da će naučiti. Priča o Narniji pokazuje da naši životi imaju svrhu i plan koji ne završava smrću, već se proteže u vječnost.

Bog je još uvijek s nama, tijekom i nakon smrti. Ljubav ne prestaje smrću, kao ni radost ni sreća. Za “prijatelje Narnije”, ono što dolazi nakon smrti nije strah i uništenje, već najbolja avantura od svih – ili kako bi Narnijci rekli  po dolasku u Aslanovu zemlju: “Napokon sam došao kući! Ovo je moja prava zemlja! Ja pripadam ovdje. Ovo je zemlja koju sam tražio cijeli život, iako je do sada nisam poznavao.”

Ovo sve bilo bi teško objasniti svom djetetu, kada C.S. Lewis ne bi obradio ovu temu s tako nježnom razboritošću i pažnjom da uopće nije uznemirujuća ili tužna. Zapravo, u Posljednjoj bitci, djeca ne shvaćaju da su mrtva sve dok se već ne nađu u Aslanovu zemlju i započnu svoju najbolju avanturu od svih. Kako on to priča, kraj serije s djecom u raju nije uznemirujući, već lijep, dirljiv i radostan.

Bog je još uvijek s nama, tijekom i nakon smrti. Ljubav ne prestaje smrću, kao ni radost ni sreća.

“Nije tužno kad umru na kraju, jer to je tek početak njihovih sretnih avantura s Isusom na nebu”, objasnila sam. “To je zapravo stvarno sretan završetak, najsretniji završetak koji itko od nas može imati.” Ovakve knjige pokazuju našoj djeci da smo stvoreni za raj. Naša djeca već znaju za smrt, odnosno – da je neizbježna za svakoga od nas. Narnija im s druge strane pokazuje da se smrti ne treba bojati, posebno s Kristom pored nas.

Narnija obnavlja Kristovu poruku  djeci na način koji mogu razumjeti najvažniju poruku koju će ikada čuti. U svijetu koji našoj djeci govori da se sve vrti oko trenutnog zadovoljstva ovdje i sada, “naopaka” priča o Narniji našoj djeci donosi nadu u Krista.