Kao kršćani, naši životi i naši odnosi trebali bi biti drugačiji od prevladavajuće kulture. Svjedoci smo Krista raspetoga i uskrslog od mrtvih, koji je uzrok naše radosti, piše Constance T. Hull s portala Catholic Exchange.

Kad ljudi vide ljubav koju imamo jedni za druge, trebali bi odmah vidjeti Božju ljubav koja prebiva u nama.

Kao otajstveno tijelo, zajedništvo koje dijelimo jedni s drugima jedan je od načina na koji možemo druge privući u ljubav Presvetog Trojstva i na euharistijsku gozbu. Kad ljudi vide ljubav koju imamo jedni za druge, trebali bi odmah vidjeti Božju ljubav koja prebiva u nama.

Kao svjedoci Radosne vijesti, nismo namijenjeni da skrenemo pozornost na sebe, nego na dar Duha Svetoga koji prebiva u svakome od nas. U našim prijateljstvima i odnosima treba djelovati dinamika koja navodi ljude da se čude ljubavi koju imamo jedni prema drugima, a u njima bi trebala probuditi želju da uđu u tu ljubav. Naše veze ljubavi u prijateljstvu – ili bilo kojem drugom odnosu ljubavi – odraz su Božje ljubavi prema čovječanstvu. Naša prijateljstva trebaju biti zarazna i životvorna. I dok će uvijek postojati različite razine intimnosti i privrženosti u svakom od naših odnosa s pojedincima, radost u Kristovoj ljubavi koju dijelimo u tim odnosima uvijek bi trebala pozivati ​​druge kako bi se ljubav i zajedništvo mogli produbiti i procvjetati unutar mističnoga tijela.

Kad su naši odnosi utemeljeni na Kristovoj ljubavi, poprimaju novu kvalitetu. Postoji bliskost koja postaje očita drugima. Razmišljao sam o tome u svojim vezama. Primijetio sam da što su moji odnosi više usmjereni na Kristovu ljubav, to me drugi ljudi, čak i unutar moje župe, više pitaju o njima. Često me pitaju je li jedna od mojih najbližih prijateljica zapravo moja biološka sestra. Sklon sam odgovoriti: “Da, ona je moja sestra u Kristu, ali mi nismo biološki povezani.” Naše prijateljstvo je usredotočeno na našu zajedničku želju da rastemo u svetosti putem puteva koji su nam svakome dati. Bliskost koju dijelimo jedni s drugima u Kristu je evidentna, pa su ljudi uvjereni da smo sestre.

Kad su naši odnosi utemeljeni na Kristovoj ljubavi, poprimaju novu kvalitetu.

Još jedna moja bliska prijateljica, s kojom se vidim svaki dan nakon mise, često je zbunjena.  Kolege i drugi župljani, vide ljubav i veliko poštovanje koje gajimo jedni prema drugima, pa su se zapitali jesmo li majka i kći. Uzeli smo govoriti ljudima da smo duhovna majka i duhovna kći, jer je to istina. Još jednom, naš odnos je prije svega naša zajednička ljubav prema Kristu. Ta ljubav, produbljena kroz Duha Svetoga, zrači prema van, a intimnost koju dijelimo u našem odnosu drugi vide do te mjere da ljudi vjeruju da je ona moja majka, a ja njezina kći.

Isto vrijedi i za moje odnose sa svećenicima. Redovito me pitaju kako mogu tako bez napora komunicirati s njima nakon dnevne mise, nedjeljne mise ili na nekom događaju. Prvo, uložila sam zajednički napor da potaknem bliže odnose s njima. Ponekad članovi laika mogu svećenike previše razdvojiti – isto se može reći i za svećenike koji to čine laicima – i to stvara nepotrebnu prepreku zajedništvu s njima. Oni bi ipak trebali biti “ljudi zajedništva”. Oni su pozvani biti “drugi Krist” nama i svijetu. Svojim ređenjem imaju za cilj da nas uvuku u dublje zajedništvo s Presvetim Trojstvom i jedni s drugima.

Svećenici bi trebali zračiti Božju ljubav prema svijetu, a mi smo kao članovi laika pozvani da im ponovno ogledamo Kristovu ljubav. Ako želimo biti nadahnuti svetim svećenicima, također bismo im trebali zrcaliti svetost. Ne možemo sudjelovati u Kristovoj uzajamnoj ljubavi s njima ako se zatvorimo od svećenika. Krist djelujući kroz svetost naših svećenika i njihovu želju da rastu u svetosti jača i nas na putu prema svetosti. Odnosi su zamišljeni kao recipročni, pa bi im i naša želja za svetošću trebala pomoći na putu prema svetosti i uvjeriti ih u njihovu svećeničku službu.

U vremenu sve veće usamljenosti i izolacije, bitno je da bolje razumijemo naš poziv na zajedništvo jedni s drugima.

Ono što sve te odnose izdvaja jest to što su svi utemeljeni na međusobnoj Kristovoj ljubavi i želji za rastom u svetosti. Što dublje ljubimo Krista, to ćemo više voljeti jedni druge. Kako se pročišćavamo u milosrđu, naši odnosi postaju slobodniji i poprimaju sjaj koji oslikava ljubav Presvetog Trojstva. Tu ljubav najprije učimo unutar vlastitih obitelji, nastojeći voljeti svoje supružnike i svoju djecu Presvetim Srcem Isusovim i Bezgrešnim Srcem Marijinim. Međutim, ta ljubav nije namijenjena da ostane unutar naših obitelji. Ljubav bi uvijek trebala biti kretanje prema van od nas samih prema drugima.

U vremenu sve veće usamljenosti i izolacije, bitno je da bolje razumijemo naš poziv na zajedništvo jedni s drugima. Naša kultura očajnički treba naše svjedočanstvo ljubavi jedni prema drugima koje se nalazi u odnosima usredotočenim na Krista. Ne samo zbog velikog blagoslova koji su ti odnosi za nas, već zato što je to prilika da druge naučimo kako izgleda autentična ljubav. Naša ljubav jedni prema drugima može privući druge u Božju ljubav.

Svatko tko je iskusio veliku radost prijateljstva utemeljenih na ljubavi Božjoj zna da je milosrđe iznimno zahtjevno. To nisu dobri osjećaji i sentimentalnost. Oprašta i stalno joj je potrebno pročišćenje. Postoje trenuci kada moramo ponuditi bratsku opomenu ili zabrinutost i možemo povrijediti jedni druge. Mogu se pojaviti nesuglasice — ponekad ozbiljne. Bit će trenutaka kada ćemo morati oprostiti duboku bol koju smo nanijeli jedni drugima. Naša spremnost da izaberemo opraštanje kako bismo voljeli drugu osobu još je jedan dokaz velike ljubavi koju imamo u Kristu i slika oproštenja i ljubavi koju nam je pokazao Bog.

Kršćansko prijateljstvo također znači hodati s drugima u njihovoj patnji i trpjeti bol uz njih. Prava bit prijateljstva — baš kao i ljubav unutar obitelji — zahtijevaju prihvaćanje i radosti i tuge. Zato učenje voljeti jedni druge na ovaj način ima dramatičan utjecaj na sve one oko nas. Prijateljstva utemeljena na Kristovoj ljubavi mogu prebroditi oluje ovoga života.

U doba podjela, kada pozivi na zajedništvo postaju još bitniji, nastojmo njegovati jedni s drugima prijateljstva koja zrače Kristovu ljubav prema drugima.

“Dajem vam novu zapovijed: ljubite jedni druge. Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Tako će svi znati da ste moji učenici ako budete imali ljubavi jedni prema drugima.”

Ivan 13,34-35