Prije svega potrebno je čvrsto vjerovati u euharistijskoga Isusa, u Njegovu stvarnu nazočnost u posvećenoj hostiji, a iznad svega ljubiti Ga i svim srcem žarko čeznuti za Njim. Ta nas čežnja s Njim sjedinjuje duhovno.
Prije nekoliko godina naučio sam molitvu “duhovne pričesti” koju je sveti Josemaría Escrivá naučio kao dijete od ispovjednika svoje majke, piše Francis Hoffman s portala Simply Catholic. Molitva glasi:
Želim, moj Gospodine, da te primim s čistoćom, poniznošću i odanošću s kojom te je primila presveta Majka, duhom i žarom svetaca.
Milijuni širom svijeta sada mole tu molitvu. Duhovna pričest je osobna pobožnost koju svatko može moliti u bilo kojem trenutku da izrazi želju za primanjem svete pričesti u tom trenutku, ali u kojoj ga okolnosti priječe da stvarno primi svetu pričest.
Foto: Dario Zürchauer
Ometajuće okolnosti mogu biti razne stvari: osoba bi već mogla biti “ograničena”, jer je već dva puta primila svetu pričest toga dana; ili bi osoba mogla biti u zatvoru i ne bi mogla prisustvovati misi; ili je osoba možda starija i kod kuće gleda misu na televiziji ili je sluša na radiju; ili bi osoba možda pješačila planinom i želi se u tom trenutku dublje povezati s Isusom Kristom. Ne postoji “službena” molitva za duhovnu pričest. Svatko može izmoliti vlastitu ili se služiti molitvom koju je sastavila druga osoba. Kad molite duhovno zajedništvo, vaša duša prima milost do te mjere u kojoj imate istinsku glad za svetom euharistijom.