„Na početku smo ljeta“, započeo je don Ivan, „a u ovim ljetnim danima mnogi će pasti u tu zamku i pustiti po strani svoj duhovni život. Bit će nam važno da pocrnimo, da tijelo bude zdravo, da ništa ne boli. Ostavit ćemo nekako Gospodina po strani, neka On čeka da dođe jesen. Onda ćemo ujesen opet doći i nastaviti s duhovnim radom na sebi, ali današnja čitanja, ako ste pozorno slušali, govore o tome da Kraljevstvo nebesko raste, spavao ti ili radio, ono raste. Možda ne kod mene, jer sam ga ja zanemario, ali kod nekoga drugoga raste“, rekao je don Ivan.

Osvrćući se na nedjeljno evanđelje po Marku, o sjemenu koje se zasije i donosi plod, don Ivan naglasio je nužnost neprestanog rada koje zahtijeva jedno zrno prije nego što okusimo njegov plod.

Hoće li rasti pšenica noću? Hoće, ti ne znaš, ali ona raste.

„O istoj stvari govori i sveti Pavao u poslanici Korinćanima, ali ne u slici obrade zemlje nego izričito i u glavu: ‘Braćo, uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina.’ Hoće li pšenica rasti noću? Hoće, ti ne znaš, ali ona raste. Hoće li danju? Hoće, samo što onda bolje vidiš“, objasnio je don Ivan.

Važnost čovječjega tijela

Dodao je kako katolici često imaju iskrivljeno shvaćanje Pavlovih riječi, ne shvaćajući značaj tijela u ovom svijetu te svatko za sebe može reći ‘dok sam naseljen u tijelu, iseljen sam od Gospodina’.

Don Ivan ističe: „Ovdje gdje sad živimo, mi smo naseljeni u tijelu. Neki misle da to što imamo tijelo je loše i nadaju se da će se jednog dana osloboditi svoga tijela. Ako pokušate čovjeka odijeliti od tijela, onda je on mrtav. Živ čovjek ima i dušu i tijelo“.

Tumačeći Pavlovu poslanicu Korinćanima, don Ivan donosi sliku vjernika kao prognanih sinova Evinih, iseljenih od Gospodina: „Ovo tijelo u kojem smo sada je jadno, bijedno i podložno napastima, ali sveti Pavao govori o preobraženom ljudskom tijelu. Male znakove toga vidimo u uskrslome Kristu koji prolazi kroz zatvorena vrata. Je li On bez tijela? Znamo da nije jer je uzeo ribu i jeo pred svojim učenicima. I sam kaže da duh ne jede ribu. Kakvo je to tijelo? Ono koje nije prognano, koje se vraća svome Gospodinu. To vam je Kraljevstvo nebesko“, pojasnio je don Ivan.

Hod u vjeri neizbježan je u svakodnevici svakog katolika.

„Da bismo došli do Kraljevstva Božjega, treba hodati i rasti. Svatko od nas je pozvan na isto, dok hodi u ovom jadnom tijelu ovom zemljom, hodati u vjeri prema Kraljevstvu nebeskome. Vjera jest tama, mi bismo voljeli vidjeti što je pred nama, ali razum nam ne može Boga pokazati“, istaknuo je propovjednik.

Ako želiš vidjeti Boga, očima razuma ga nećeš vidjeti.

„Čovjek razumski ne može shvatiti Boga, već Mu treba pristupiti u vjeri. Prema Isusovim riječima, oni hode u svjetlu vjere donose ploda. Taj plod, opisan kao gorušičino zrno koje je donijelo rod, predstavlja preobraženo tijelo za novi život. U tom novom životu nema boli, a onaj tko tamo želi stići ide Kristovim putem“, zaključio je don Ivan.