Ako ste ikada doista uživali u dobrom razgovoru, znat ćete da takvi razgovori mogu trajati satima, a doima se kao da traju pokoju minutu prenosi Sam Guzman s Catholic Gentleman. Intelektualno zadovoljstvo koje takvi dijalozi donose teško se može usporediti. Takvi razgovori nalik su otkriću i pružaju osjećaj zadovoljstva i radosti.

Osim zadovoljstva koje pružaju, dobri razgovori čine i nešto više za nas – oni nas mijenjaju. Razgovor nije samo razmjena ideja, već i njihovo primanje.

Takav razgovor je poput plime i oseke. Tijek davanja i primanja je istinski preobražavajući proces. Jer razgovor je u neku ruku posao. Da bi artikulirali svoje misli, potreban je napor i borba. A taj posao komuniciranja sa sobom nikada nije sterilan, već donosi bogat plod.

Nerijetko se događa da proces razgovora izvlači istine iz udubljenja vaše duše za koje nikada niste znali da ih posjedujete.

Odjednom shvatite da govorite stvari i otkrivate ideje za koje niste znali da ih znate.

Sukob ideja, tok riječi, u određenom je smislu svojevrsno prisjećanje ili izvlačenje iz dubina psihe duboke mudrosti koju smo već dugo zaboravili.

Zapravo, dubok i potresan razgovor može nas doista promijeniti na razini duše. Jer ako netko obrati pažnju, primijetit će da riječi preobrazba i razgovor imaju istu korijensku riječ: latinski conversare, što znači “okrenuti se”. Okretanje podrazumijeva promjenu smjera, svojevrsnu metanoju ili pokajanje učinjeno u dogovoru s drugim. Jedan se preobrati, jedan se promijeni, jedan promijeni smjer, raste, makar i uvijek tako suptilno, kad se uživa u dubokom i dubokom razgovoru.

U naše nepovezano doba takvi se razgovori rijetko događaju, a još rjeđe u doba prisilne izolacije. Oni sigurno nisu mogući putem digitalnih medija koji po svojoj prirodi guše intelektualni izričaj i smanjuju misli na minimum.

Moramo odbaciti takvu plitkost govora, jer ćemo biti suđeni za svaku ispraznu riječ koju izgovorimo (Mat. 12:36). Umjesto toga, moramo težiti obrađivanju tla na kojem mogu cvjetati tako bogati razgovori. Možda je to tjedni sastanak, možda jedan rjeđi. Ali kad god je to moguće, treba biti licem u lice. Tekst jednog od mudrih ljudi ili svetaca povijesti mogao bi poslužiti kao poticaj za raspravu koja slijedi. Ni argumenta se ne treba bojati, jer argument, sve dok je konstruktivan i prijateljski, može biti vrlo ugodan, pa čak i plodonosan način napredovanja na putu istine.

Društveni mediji posebno nagrađuju impulzivnost, reagirajući na razini plitkog osjećaja, a ne na razini dubokog promišljanja ili nijansirane misli. Takve platforme potiču najgore i najniže strasti u nama, a potaknute maskom anonimnosti otkrivaju se najružnije sjene naših osobnosti.

Posjedujemo vjeru u Riječ, Logosa, vječnu Ideju, istinsku komunikaciju Božjeg lica. U procesu dijaloga – dia-logosa – hodimo zajedno kao prijatelji prema ovoj bezvremenskoj istini, povremeno posrćući i prevrćući se u tami, ali sa svakom riječi, svakim razgovorom, pretvarajući se i približavajući se vječnom Svjetlu.