Evangelizacija je u Ugandi započela 1879. godine, kada je papa dodijelio misionarski red poznat kao Bijeli oci da tamo djeluju. Uz mnogo mukotrpnog rada i rada u tom kutku Gospodnjeg vinograda uspostavljena je snažna kršćanska zajednica, koji su ubrzo postali sumnjivi kralju Muteesi. Nakon toga, Bijeli oci su se na neko vrijeme povukli iz svojih misionarskih napora nakon što su pali u nemilost kralja, piše Simply Catholic.

U međuvremenu, ti rani obraćenici održavali su evanđeoske napore Crkve, preuzimajući na sebe da poučavaju i iniciraju druge u Crkvu. Mnogi obraćenici živjeli su i radili kao na dvoru kraljevog sina kao paževi— kralja Mwange.

Charles Lwanga je bio jedan od tih paževa– oko 400 mladića koji su živjeli i radili za kralja – i koji je i sam bio obraćenik. Bio je pod vodstvom šefa paževa, Josepha Mkase, bliskog savjetnika kralja i vođe među prvim ugandskim kršćanima. Kad je Josip naposljetku ubijen jer je kritizirao kraljevo ubojstvo protestantskog misionara, Charles – koji je svoju vjeru živio – zauzeo je njegovo mjesto.

Iako je u početku bio prijateljski raspoložen prema kršćanima, kralj Mwanga se na kraju okrenuo protiv njih. Pretpostavlja se da je to uglavnom zato što su se kršćani na dvoru protivili kraljevom nasilnom i grabežljivom ponašanju, uključujući homoseksualne pedofilske radnje.

Smrću Josepha Mkase, Charles je zauzeo svoje mjesto na dvoru kralja Mwange i unutar kršćanske zajednice. Bio je odgovoran za zaštitu mladih dječaka od kraljevih seksualnih sklonosti. Na kraju je kralj doznao da kršćani preobraćuju mlade paževe, što je rezultiralo kraljevom otporom napredovanju prema njima. Ispunjen bijesom, kralj je zatvorio svoj kompleks, naredivši da nitko ne smije otići. Znajući da su krvnici na putu, Charles je te noći krstio četiri katekumena.

Sljedećeg dana kralj je pregledao stranice i zamolio kršćane da istupe. Petnaest mladića i dječaka su se predstavili i rekli da namjeravaju ostati vjerni Kristu. Kralj ih je osudio na smrt.

Neki su stradali na cesti tijekom marša od gotovo 40 milja do Namugonga, gdje su ostali živi spaljeni 3. lipnja 1886. Usput su budući mučenici recitirali molitve poput krunice i pjevali himne u pripremi za smrt.

Dok je Charles umirao, njegovo srce puno ljubavi gorjelo je. Žudio je da pozove druge u vjeru, govoreći krvniku: “Kao da me polijevaš vodom. Molim vas, pokajte se i postanite kršćanin poput mene.” Dok je umro, povikao je: “Katonda” ili “Bože moj”.

Nakon što je kralj Mwanga umro, ugandske kršćane ponovno su posjetili Bijeli oci. Našli su Crkvu okrijepljenu i oživljenu krvlju koju su prolili Charles i njegovi mučenici. Zapravo, crkveni otac iz trećeg stoljeća po imenu Tertulijan rekao je da je “krv mučenika sjeme Crkve”. To je definitivno bila istina u Ugandi.

Iako se zbog odsutnosti svećenika nisu slavili sakramenti, vjera je bila vrlo živa – svećenici su po povratku otkrili više od 500 kršćana i 1000 katekumena.

22 katolička ugandska mučenika proglasio je svetima 1964. bl. papa Pavao VI. Osim toga, bila su tu i 23 anglikanska mučenika. Njihova hrabrost, entuzijazam i radost nadahnjuju, posebno one koji pate tamo gdje je vjera ugrožena.

Blagdan im je 3. lipnja.