Duhovske e-Duhovne vježbe zamišljene su kao poticaj na razgovor s Bogom kroz pet koraka: priprema, čitanje, razmatranje, osobno razmatranje i molitvu. Autor teksta razmatranja je fra Marinko Klaić.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za Duhove 2020. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-Duhovne vježbe za Android i iOS.
Molitvena priprema
»Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.« Ovim se riječima zaustavi u tišini i dopusti sebi da ostaneš bez riječi. Umiri svoje misli, svoje tijelo i prisjeti se da si hram Božji. Neka taj hram bude posve prazan i čist, otvoren Duhu Božjemu koji dobro zna kojom će Riječju, kojom pjesmom, čijom prisutnošću tu prazninu ispuniti.
Kad osjetiš da si spreman, zazovi Duha Svetoga u ovih sedam zaziva i pročitaj predloženi tekst iz Poslanice Rimljanima.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dođi Duše Sveti, Duše mudrosti, i vladaj u mom srcu!
Dođi Duše Sveti, Duše razuma, i rasvijetli moju tamu!
Dođi Duše Sveti, Duše savjeta, i vodi me putem istine!
Dođi Duše Sveti, Duše jakosti, i utvrdi me u krepostima!
Dođi Duše Sveti, Duše znanja, i uči me znanju ljubavi!
Dođi Duše Sveti, Duše pobožnosti, i učini me pobožnim!
Dođi Duše Sveti, Duše straha Božjega, i čuvaj me od grijeha!
(Rim 8,18-32)
Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.
Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sâm Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha – da se on po Božju zauzima za svete.
Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.
Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Razmatranje
Zajednica Rimljana prolazi svoje kušnje uzrokovane unutarnjim previranjima i razmiricama što su prouzrokovalo nemale nevolje i patnju. Patnjama sadašnjega vremena apostol Pavao suprotstavlja obećanu slavu kojoj se svako stvorenje nada. »Bog ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao«. I to je ono što kršćanin ne smije zaboraviti. Ako je toliku žrtvu učinio za tvoje spasenje, što li je tvoja sadašnja patnja naspram Očeve žrtve i onoga što nas nakon svih patnji čeka u slavi? Ivanovo Evanđelje veli: »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.« (Iv 3,16)
Nije lako roditi se za nebo. Patnje, iščekivanje, robovanje, sklonost pokvarljivosti, sve su to porođajne boli svega stvorenog pa tako i nas koji posjedujemo Duha Božjega – i na nama je da u nadi iščekujemo posinjenje. »Ta u nadi smo spašeni!« Nada pak nije puko iščekivanje da stvari u životu krenu na bolje same po sebi. Ona je više blaženo stanje, dar Duha čovjekovu duhu da iščekuje obećano s povjerenjem u Božju dobrotu i ljubav. Razmatrali smo prije dva dana kako: »Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!« (Rim 5,5) Stoga je čovjek nade, vjernosti i ustrajnosti čovjek Duha Božjega.
Osobno razmatranje
Nakon predloženog razmatranja ostani u tišini, u svom osobnom razmatranju. Ako želiš možeš još jednom proći biblijski tekst. Na koncu, zapiši na vidljivo mjesto ili svoj duhovni dnevnik citat koji ti je predložen, ali prije svega dobro bi bilo zapamtiti ga i s njime na usnama i u srcu provesti svoj radni dan do sutrašnjeg razmatranja. Uz osobno razmatranje korisno je zapisati i poneku svoju osobnu notu, pitanje, spoznaju…
Molitva
Duše sveti, dok nemoć me tjeskobna tišti, darom me nade podrži.
Duše sveti, dok dobre misli u sebi nemam, uzdahom se u meni pokreni.
Duše Sveti, dok nijem riječi ne nalazim, Očeva Riječ u meni tijelom postani.