Plodovi molitve krunice su neporecivi. Kada molimo krunicu, molimo Gospu da nas zagovara i da primimo milost nositi se s usponima i padovima toga dana. Razmatramo o događajima iz Kristova zemaljskog života i nastojimo Ga nasljedovati mislima, riječima i djelima. S vremenom , ako to činimo s poštovanjem i dosljednošću, biti sve više suobličeni Njegovoj slici.

Briga o našem posvećenju središnja je u životu pravovjernog katolika. Kao što je rekao Charles Peguy, “Postoji samo jedna tragedija na kraju: ne postati svetac.” Međutim, prije otprilike dvije godine, osjetio sam jasno vodstvo Duha da stavim veći naglasak na pobožnosti koje se uopće ne tiču ​​mene, gdje nikakva osobna korist nije bila na čelu moje motivacije.

Na primjer, možete moliti i kontemplirati pred Presvetim Sakramentom i ne činiti ništa osim ponuditi Kristu zahvalu za sve blagoslove koje imamo na zemlji i na nebu (Efežanima 1,3). Pokušajte to učiniti ponekad bez davanja ikakvih molbi ili traženja bilo kakve fizičke ili duhovne koristi za sebe, potiče Jonathan B. Coe s katoličkog portala Catholic Exchange.

Važno je napomenuti da mnogi od velikih učitelja kršćanske duhovnosti (npr. sv. Ivan od Križa, sv. Terezija Avilska) tvrde da, kako se sve više i više uspinjemo u duhovnom životu prema nebu, skloni smo zaboraviti na same sebe i činimo sve na slavu Božju. Kristovo zadovoljstvo postaje naša najveća nagrada.

Majka koja je krajnje egocentrična, nezrela i nemarna možda neće mariti ako njezinog sina nemilosrdno maltretiraju u školi. Uzorna majka jako pati zbog toga i žurno poduzima potrebne korake kako bi to prestalo.

Izvrsna pobožnost za ublažavanje prevelike usredotočenosti na sebe u našoj duhovnosti je krunica od sedam žalosti. Olakšava spasonosnu usredotočenost na drugoga koja nam pozornost skreće s nas samih na zemaljsku nevolju Blažene Djevice.

Njezino je podrijetlo davno i oko njega su se razvili mnogi običaji kako bi se proniknulo u dubine Marijina srca koje je bilo probodeno da bi se “spoznale namisli mnogih srdaca” (Lk, 2,35). Jedan od poznatijih običaja započeo je s redom servita 1233. godine koji su razvili servitsku krunicu kako bi meditirali o žalostima Blažene Djevice kroz sedam ključnih događaja u njezinu životu.

Marijine boli za vrijeme muke postaju posebno aktualne. Muka je uistinu bila, kako ju je Krist opisao svetoj Faustini, “ocean gorčine”, i za Majku i za Sina.

Voljeti znači patiti, a jako voljeti znači jako patiti. Majka koja je krajnje egocentrična, nezrela i nemarna možda neće mariti ako njezinog sina nemilosrdno maltretiraju u školi. Uzorna majka jako pati zbog toga i žurno poduzima potrebne korake kako bi to prestalo.

Gospa je imala više majčinske ljubavi nego zajedno sve uzorne majke koje su ikad živjele, pa se njezina patnja može najbolje opisati kao neshvatljiva. Njezina neusporediva sposobnost ljubavi, među svim Božjim stvorenjima, također joj je dala neusporedivu sposobnost patnje.

Ovaj ocean gorčine postaje još dublji kada uzmemo u obzir predmet Marijine savršene ljubavi, Isusa Krista, koji je bio neizmjerno vrjedniji ljubavi, časti, hvale i slave od svih svetaca koji su ikada živjeli zajedno. Da, posjedovao je sve vrline, ali, točnije, bio je Izvor svih vrlina. Nije imao toliko dobrote, ljepote i istine koliko je bio/jest Dobrota, Ljepota i Istina.

Nad najnevinijom žrtvom vršena su najokrutnija mučenja. Bol je nedvojbeno i nezamislivo pojačana jer je Gospa vidjela i svog Sina i Boga mučenog do smrti.

Ovu tešku nepravdu mnogo je jasnije vidjela Marija koja je imala um koji nikada nije bio pomračen grijehom (Efež. 4,18) i srce koje nikada nije propustilo “činiti pravdu, ljubiti dobrotu i hoditi smjerno sa svojim Bogom” (Mih 6,8).

Jedinstvo Marije sa Sinom bilo je nadmašeno samo jedinstvom Sina s Ocem i Duhom. Oni nisu bili ujedinjeni samo tijelom zbog Njegovog rođenja i djetinjstva, već su također bili jedno u umu, volji, emocijama i duhu.

Njezina uzvišena majčinska ljubav vuče je na jednu stranu, dok je njezino poznavanje volje Božje vuče na drugu. Volja Božja, kao i uvijek kod Gospe, pobjeđuje.

Zbog toga je doživjela ono što je On doživio: Njegova bol postala je njezina bol; Njegovo odbacivanje od strane Njegova vlastita stvorenja postalo je njezino odbacivanje; njegovo napuštanje od strane Oca postalo je njezino napuštanje. Možda nije doslovno osjetila čavle i trnje, ali nesnosna bol Muke nedvojbeno se prenijela na njezine druge sposobnosti. Neka vrsta emocionalnog, psihološkog i duhovnog raspeća morala se dogoditi u njoj dok je svjedočila klanju nedužnog Jaganjca Božjeg.

Kakvu gorku čašu treba ispiti! Prigrliti Božju volju dok svjedoči raspeću Boga, njezinog ljubljenog Sina.

Pravo je čudo što nije izdahnula i utopila se u ovom oceanu gorčine, ali njezine druge usavršene vrline, poput čvrstoće i njezine punine milosti općenito, mora da su postale poput čamca koji ju je doveo u sigurnu luku. Njezine su uzvišene vrline, paradoksalno, uzrokovale njezinu veliku tugu i – kroz nju – bile njezino izbavljenje.

Isus susreće svoju majku/Foto: Dario Zürchauer

Ništa joj nije pomoglo kao spoznaja da je raspeće njezina ljubljenog Sina bila Božja volja. Njezin je Sin predvidio Muku, rekao da je to volja Božja i oštro ukorio budućeg utemeljitelja Njegove Crkve što je pokušao stati na put (Mt 16,21-23). Marija je službenica Gospodnja: njezina je zadaća i zanat vršiti volju Božju bez obzira na cijenu. Ali kakvu gorku čašu treba ispiti: prigrliti Božju volju dok svjedoči raspeću Boga, njezinog ljubljenog Sina.

Njezina uzvišena majčinska ljubav vuče je na jednu stranu, dok je njezino poznavanje volje Božje vuče na drugu. Volja Božja, kao i uvijek kod Gospe, pobjeđuje. Njezin ocean gorčine postaje još veći kada uzmemo u obzir gubitak prisutnosti njezina Sina kod nje zbog njegove smrti. Kao što je prije rečeno, bili su duboko ujedinjeni u umu, volji, emocijama i duhu, ali to se jedinstvo raspada dok Njegovo tijelo skidaju s križa i odvode Ga na pokop.

Kao što je prije rečeno, njezina vjera u riječi njezina Sina navela ju je da vjeruje da je njegovo raspeće bilo po Božjoj volji (Mt. 16,21-23). Vjera joj je također donijela nadu i veliku utjehu jer je On također rekao da će uskrsnuti od mrtvih nakon tri dana (Mk 9,30-32).

Križ/ Foto: Dario Zürchauer

U svom milosrđu željela je najviše dobro drugoga, kako za svoga Sina tako i za svijet. Za njezina Sina to je značilo umrijeti za grijehe cijeloga svijeta; za svijet je to značilo biti otkupljen Njegovom svetom žrtvom.

Neka nam milost, koju primamo preko Gospe, pomogne nasljedovati njezinu krjepost tijekom vlastitog oceana gorčine. Neka Božja volja bude svjetlo sigurne luke koja nas vode dalje od stjenovitih sprudova (bijes, ljutnja, gorčina, očaj, itd.) i sklonimo se u naručje ljubavi naše Gospe.