Evanđelje

Uvijek je malo iznenađujuće vidjeti nekoga u evanđeoskoj priči kako govori Isusu što da učini (vidi također Lk 10,40). Ovdje čovjek doziva: “Učitelju, reci mom bratu da podijeli baštinu sa mnom.” Isusov odgovor je srdačan: “Prijatelju, tko me postavio za svog suca ?” Ima tu ironije. Čovjek razmišlja o Isusu kao mudrom rabinu, sposobnom intervenirati u njegovom neslaganju s bratom. Ne znamo zašto su braća bila u zavadi, ali možemo naslutiti dio problema iz Isusove nevoljkosti da se time pozabavi. Isus je, doista, Onaj koji će jednoga dana “doći u slavi suditi žive i mrtve”, kako kažemo u Vjerovanju. Upravo u toj ulozi, kao Suca ljudskih duša, Isus čovjeku govori prispodobu, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Čovjek je “bezuman” jer je cijelu svoju viziju stavio na svoj imetak. U njima vidi svoju sigurnu budućnost, ali stvarnost je da je zaboravio smrt, nad kojom nema kontrolu i koju njegove “stvari” ne mogu spriječiti.

“Bio jedan bogat čovjek čija je zemlja davala obilan urod.” Zasada je dobro. Svi mi imamo želju da napredujemo u poslu za koji smo se zadužili. Osobito su zadovoljni oni koji moraju prehranjivati ​​obitelj jer uspiju zaraditi ono što je potrebno njihovoj obitelji. Međutim, uspjeh ovog čovjeka doveo je do preobilne žetve. Bio je toliko velik da ga nije imao gdje spremiti. Što je mogao učiniti s takvim viškom? Sigurno je bilo siromašnih ljudi u njegovoj obitelji ili zajednici. Je li mogao podijeliti svoju sreću s njima? Umjesto toga, odlučio je uništiti savršeno dobre staje i “sagraditi veće”. Što je potaknulo ovu odluku? Želio je lagodan, siguran život: “Reći ću sebi: ‘Imaš toliko dobrih stvari pohranjenih za mnoge godine, odmori se, jedi, pij, veseli se!’” Što je loše u tome?

Isus nastoji podsjetiti čovjeka koji mu se obratio da samo bezumnik dopušta da ga posjed toliko zarobi da je spreman posvađati se s vlastitim bratom zbog toga. Kad bi ga te noći stigla smrt, bi li bio “bogat u onome što je Bogu važno?”

Isus nam odmah poručuje: „Ali Bog mu reče: ‘Luđače, noćas će tvoj život tražiti od tebe; i stvari koje si pripremio, kome će pripadati?’” Čovjek je “budala” jer je cijelu svoju viziju stavio na svoj imetak. U njima vidi svoju sigurnu budućnost, ali stvarnost je da je zaboravio smrt, nad kojom nema kontrolu i koju njegove “stvari” ne mogu spriječiti. Kada dođe smrt, u tren oka, sve što je značilo “život” ovom bogatom, uspješnom čovjeku će nestati. Što će mu ostati u smrti? Na kraju ostaje samo Bog. Isus, koristeći primjer prispodobe, govori čovjeku zabrinutom za svoju baštinu: “Tako će biti svima koji sebi zgrću blago, a nisu bogati onim što je Bogu važno.” Ludi čovjek iz prispodobe planirao je svoj višak potrošiti na sebe. Da se sjećao jednostavnog sažetka Zakona koji je Bog dao svome narodu, poznatog svakom Židovu, da volimo Boga sa svime što jesmo i svoje bližnje kao same sebe, mogao je poželjeti da se obogati na pravi način. Isus nastoji podsjetiti čovjeka koji mu se obratio da samo bezumnik dopušta da ga posjed toliko zarobi da je spreman posvađati se s vlastitim bratom zbog toga. Kad bi ga te noći stigla smrt, bi li bio “bogat u onome što je Bogu važno”? (Lk 12,13-21)

Gospodine Isuse, pomozi mi u mojoj svakodnevnoj borbi da budem bogat u onome što je Tebi važno!