U ozračju ovih božićnih blagdana, kad smo okupljeni u zajedništvu naših obitelji, misli nam idu prema jednoj uzvišenoj obitelji, svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. Učili smo da je obitelj osnovna stanica društva, ali ona je i kućna Crkva, zapravo Crkva u malome. Ona je prva škole odgoja i rasta u vjeri. Snažna je pomisao da se u takvom jednom ambijentu kao što je obitelj i sam Bog naumio utjeloviti. Odabirući obitelj za mjesto napredovanja u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi, Isus se također prepušta zakonima ljudskoga života. Zbog ove činjenice obitelj trajno stoji u središtu naših promišljanja tijekom ovih svetih božićnih dana. 

Slušajući Riječ Božju te pjevajući mnoštvo naših božićnih pjesama koje su zapravo prepjevano evanđelje, uviđamo da je i Sveta obitelj bila izložena kušnjama, zapravo neugodnostima od samog Isusova rođenja.

Nema sumnje da danas pojam obitelj ima mnogovrsno značenje i poimanje. Jednima je obitelj neizmjerna vrijednost, koju svim snagama treba čuvati, dok drugi pak njezine vrijednosti doslovce gaze i ne poštuju ih ili ih, blago rečeno, relativiziraju.

Današnji blagdan Svete nazaretske obitelji želi nam biti uzor, primjer življenja! Zato uspoređivanje naših obitelji sa svetom obitelji Isusa, Marije i Josipa, ne mora uopće biti teško i neostvarivo, sve to nam se ne treba činiti dalekim i nedokučivim.

Slušajući Riječ Božju te pjevajući mnoštvo naših božićnih pjesama koje su zapravo prepjevano evanđelje, uviđamo da je i Sveta obitelj bila izložena kušnjama, zapravo neugodnostima od samog Isusova rođenja. Ono što nije bilo dostojno nijednog čovjeka, Bog izabire sebi za prvo sklonište. Situacija s jaslicama i sam događaj štalice možda nam se može učiniti pitoresknim, idiličnim, no tko bi si od nas poželio takvo iskustvo poniženja? Od samog početka, uzimajući u obzir težinu bijega u Egipat, teškoće i neizvjesnost puta za novorođenče i njegovu majku te stvarnost prognaničkog života, zatim događaj u Hramu i događaj pod križem, nikako ne možemo reći da je ova obitelj imala idiličan i harmoničan život, barem ne naizvan. 

No, unatoč svemu, ova Sveta obitelj pred nama stoji kao živo svjedočanstvo vjere. Obitelj, tako slična našim obiteljima po mnogo čemu. Zašto je onda ne bismo uzeli za primjer nasljedovanja, ili barem stavili vlastitu obitelj pod njezinu moćnu zaštitu?

Nema sumnje da danas pojam obitelj ima mnogovrsno značenje i poimanje. Jednima je obitelj neizmjerna vrijednost, koju svim snagama treba čuvati, dok drugi pak njezine vrijednosti doslovce gaze i ne poštuju ih ili ih, blago rečeno, relativiziraju.

Ne želimo se baviti analizom svih postojećih kriza, kušnji, svega onoga što potresa naše obitelji, barem ne sada i ovdje u trenutcima ovoga svetog misnog slavlja. Raspoloženima milinom i radošću božićnog otajstva vjere koje ispovijedamo, jasno da nam nije namjera biti rezigniranima i pesimističnima, no ipak, ne okrećući glavu od stvarnosti, uočavamo da je, primjerice, generacijski jaz u obiteljima očitiji nego ikada. Čitajući u ranom djetinjstvu knjige duhovne tematike, pročitao sam jednu za mene tada neobičnu rečenicu te mi se ona usjekla u pamet. Pisalo je: „Teško kući u kojoj se ne čuje dječji plač i starački kašalj.“ Zar ima danas tako brojnih obitelji na okupu? Danas gotovo da nema obitelji u kojoj bi zajednički živjelo nekoliko generacija. Mladi su se zbog načina današnjega života, potrebe posla ili školovanja odvojili i osamostalili. Stariji svijet je ostao sam, u ruralnim područjima, ili je prisiljen živjeti u staračkim domovima, daleko od mlađih članova vlastite obitelji. Svatko je poželio biti sam i samostalan…No koja je i kakva cijena takve neovisnosti i samostalnosti?

Ono što nije bilo dostojno nijednog čovjeka, Bog izabire sebi za prvo sklonište. Situacija s jaslicama i sam događaj štalice možda nam se može učiniti pitoresknim, idiličnim, no tko bi si od nas poželio takvo iskustvo poniženja?

Sveta obitelj je, kako znamo, također prolazila teške trenutke, doduše, ne svojom odgovornošću, već tuđom pakošću i zlovoljom. Možda i sami ponekad patimo iz istih razloga, sitnih interesa i tuđe zloće… No, kao i Sveta obitelj, i mi smo pozvani hrabro se boriti s olujom postojećih neprilika. 

Možemo reći Bogu hvala da Gospodin Isus nije došao u ovaj naš svijet u nekoj nestvarnoj, izmišljenoj, uljepšanoj, odglumljenoj obitelji, nalik onima kakvima nas svakodnevno bombardiraju mediji prenoseći nam tako, naročito u ovo blagdansko vrijeme ,lažnu sliku o čovjeku i obitelji. Novorođeni Spasitelj svijeta dolazi nam kao dar da bismo i sami, zagledani u Njega, tijekom ovoga božićnog vremena svoj horizont meditiranja polako usmjeravali na cijelu Svetu obitelj kao ideal i primjer, jasno, ne bježeći od stvarnosti i konteksta betlehemske štalice. 

Mladi su se zbog načina današnjega života, potrebe posla ili školovanja odvojili i osamostalili. Stariji svijet je ostao sam, u ruralnim područjima, ili je prisiljen živjeti u staračkim domovima, daleko od mlađih članova vlastite obitelji. Svatko je poželio biti sam i samostalan…No koja je i kakva cijena takve neovisnosti i samostalnosti?

Unatoč neprospavanim noćima, strahovima, i različitim drugim neprilikama, ova obitelj ostaje vjerna i otvorena Bogu i njegovim planovima. Neograničeno pouzdavanje u Boga, podlaganje njegovoj svetoj volji, prihvaćanje žrtve i odricanja, sve su to odlike ove obitelji, ali itekako mogući lijekovi za našu postojeću dijagnozu, krizu i kušnje kroz koje prolaze naše obitelji. Lijekovi postoje, no valjalo bi ih uzimati redovito.

Učili smo da je obitelj osnovna stanica društva, ali ona je i kućna Crkva, zapravo Crkva u malome. Ona je prva škole odgoja i rasta u vjeri. Snažna je pomisao da se u takvom jednom ambijentu kao što je obitelj i sam Bog naumio utjeloviti.

S vjerom u Novorođenoga Mladoga Kralja, predanom molitvom, redovnim sudjelovanjem na nedjeljnim misnim slavljima, otvorenošću prema drugima te osobnim zauzimanjem, jamstvo budućnosti ne čini nam se nedostižnim, dalekim i stranim. Stoga danas, dok slavimo blagdan Svete nazaretske obitelji, na koncu ove stare godine, stavimo sve naše obitelji pod moćni blagoslov i zaštitu ove tako nam drage svete obitelji Isusa, Marije i Josipa.