Budi dio naše mreže

"Dopuštamo sebi da tuđa srca ogovaramo, udaramo, klevećemo i modricama obasipamo. Svjesno i nesvjesno. Otisak se očituje. Ali, udarajući drugoga bivamo prvenstveno sami ranjeni. Sebi i svome srcu nanosimo rane grijeha i navlačimo nemir i tugu. Pa, onako kako sami doživljavamo nerazumijevanje, pazimo da ne diramo u tuđa jer nitko od nas ne može do kraja dokučiti niti znati što je tko prošao, doživio i u životu iskusio", napisala je školska sestra franjevka Krista Kralja Mostarske provincije s. Ivana Klara Čuić na svojim društvenim mrežama.

/ im

Kaže jedan dječak: „Tetice, nacrtao sam i tebe.“
Okrenu dječak papir i pokazuje.
Zbunjena upitam: „Pa gdje sam tu ja?“
„Evo te, pogledaj!“
„Misliš ovo srce?“
„Da, to si ti!“

Koja ljubav! Koje ohrabrenje! Biti i darovati nekome srce ponekad iziskuje mnogo, ali se u tome i krije sva ljepota ljubavi.

Međutim, često s rezervom darivamo, sa strahom pristupamo, u ranama ga skrivamo, očekivanjima obavijamo. Kada tako dolazimo pred drugoga, bivamo najprije povrijeđeni ili se baš zbog povreda zatvaramo. Ne damo pristup svome srcu, niti možemo drugome to isto postati.

Biti i darovati nekome srce ponekad iziskuje mnogo, ali se u tome i krije sva ljepota ljubavi.

Zna li to naše srce da je prvo ljubljeno od Gospodina i da je On taj koji svaku ranu povija, strah u ljubav pretvara, očekivanja u slobodu okreće? Zna li da nije samo i da je vrijedno unatoč svim padovima, lutanjima i nerazumijevanjima? Možda potrebe srca nisu uvijek shvaćene od naših najbližih. Ne vide što se u njemu zbiva i zašto je potrebno vrijeme da bi se otvorilo i oslobodilo.

Isto tako, dopuštamo sebi da tuđa srca ogovaramo, udaramo, klevećemo i modricama obasipamo. Svjesno i nesvjesno. Otisak se očituje.

Isto tako, dopuštamo sebi da tuđa srca ogovaramo, udaramo, klevećemo i modricama obasipamo. Svjesno i nesvjesno. Otisak se očituje. Ali, udarajući drugoga bivamo prvenstveno sami ranjeni. Sebi i svome srcu nanosimo rane grijeha i navlačimo nemir i tugu. Pa, onako kako sami doživljavamo nerazumijevanje, pazimo da ne diramo u tuđa jer nitko od nas ne može do kraja dokučiti niti znati što je tko prošao, doživio i u životu iskusio.

Jedino, Bog koji je Ruka spasenja, može voditi, providjeti i darovati pravu radost.

Jedino, Bog koji je Poznavatelj srdaca, zna što je u čijemu i zašto netko postupa drugačije nego smo mi zamislili. Jedino, Bog koji je Ruka spasenja, može voditi, providjeti i darovati pravu radost.
On, u čijim je rukama sve. On koji može preko ljudi progovarati, ispunjavati i ohrabrivati. Različitost i prihvaćenost toga bogatstva može nečiju dušu i srce otopliti i dati mu povjerenje i sigurnost da nije sam. Može spasiti nečiji život.

Zavirimo prvo u svoje srce, odrecimo se plivanja po površini i oslobodimo mjesto malenom Isusu koji dolazi. Po Isusu darujmo mjesto i bližnjima. Bez ustručavanja i s povjerenjem da je unatoč svemu uz nas Isus, maleni Kralj. Budimo i mi poput malenih, darujmo Ljubav. Budimo drugome srce. I otvorimo se da bi drugi mogao biti nama.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja