Mons. Križić u razgovoru za HKR je razmatrao Isusove trenutke u pustinji i povukao paralelu s našim kušnjama danas. Govoreći o tome kako prepoznati napasti Zloga i oduprijeti mu se, mons. Križić nam skreće pozornost na trenutak u kojem je đavao pristupio Isusu – u trenutku kad je ogladnio, ne prvog dana.

“Đavao nas lovi u trenucima kad smo slabi, on dolazi nakon 40 dana”, ističe biskup Križić. “Đavao nije došao prvog dana, nego tek kad je Isus postao slab. Treba znati da đavao uvijek lovi te trenutke kada smo najslabiji. Svi znamo, kada je čovjek slab, hvata se za slamku, i onda je lako ponuditi mu neko iluzorno rješenje, jer on prihvaća sve – samo da iziđe iz stanja u kojem se nalazi. Imamo te tri kušnje s kojima đavao udara na vjeru čovjeka, na pouzdanje u Boga, na štovanje Boga. Kroz te tri kušnje nudi  sve najbitnije što udara na vjeru čovjeka, kroz njegovu povijest od prvog čovjeka do svakoga od nas danas”, kaže gospićko-senjski biskup.

Mons. Zdenko Križić / Foto: Mihael Varenica

Kruh umjesto kamenja

Prva kušnja je pretvaranje kamenja u kruh – kako bi se utažila Isusova glad. Kušnja je u tome, tumači mons. Križić, da ne ovisiš o Bogu, jer taj kruh možeš ti sam stvoriti. “To je kušnja osigurati si sve potrebno za život, bez Boga i na što lakši način. Na što lakši način, što brži način i koliko je moguće, kako kažu ljudi, svojim rukama. Ta je kušnja prisutna i u Starom zavjetu, kada narod putuje u Obećanu zemlju. Izraelski narod dobiva manu i Bog im kaže, kad stignete u Obećanu zemlju, ondje ćete sijati pšenicu. Ali ne recite u svom srcu ‘ovo sam proizveo radom svojih ruku’, nego budite svjesni – i ovo je Božji dar, jednako kao i mana”, kaže biskup Križić i pojašnjava da je čovjekov čest problem to što po svaku cijenu želi doći do onoga što želi, ne birajući način, makar to podrazumijevalo izdaju poštenja i vjere, istine i pravednosti.

Tražiti od Boga nešto što je nepotrebno i u tome tražiti dokaz štiti li Bog ili ne štiti – to je suludo

“To su napasti đavla u prvoj kušnji. Interes đavla je da se čovjek pretvori u kamen, a kamen da bude kruh. I tu je taj problem kako ga zovemo – srca kamenog – te hladnoće koja je prisutna u odnosima s bližnjima. Kad čovjek postaje tvrd kao kamen u smislu hladnoće i otuđenosti, a ne postaje kruh. Znate da kad kažemo za nekoga da je dobar, kažemo: Dobar je kao kruh!” rekao je mons. Križić i naglasio da u evanđelju vidimo da Isus ne pretvara kamenje u kruh. Ali čini nešto drugo, podsjetio je gospićko-senjski biskup na čudo umnažanja kruha i ribica: “Pretvorio je ljudski dar. I to je put, tu se događa pretvorba. Ne iz ničega, nego pretvorba ljudskog malog dara u veliku stvarnost”.

Bog će me čuvati od svakoga zla? Hoće, ali…

U drugoj kušnji je đavlova ponuda Isusu da se baci s vrha stijene, jer će ga Bog sačuvati od svakoga zla, a to je zapravo potpuno besmislena ponuda, to bi bio besmisleni spektakl, kaže mons. Križić. “Tražiti od Boga nešto što je nepotrebno i u tome tražiti dokaz štiti li Bog ili ne štiti – to je suludo”, ističe biskup Križić. Ispričao je primjer čovjeka koji je, putujući, zastao u gostionicu na okrepu, a konja na kojem je putovao ostavio pred gostionicom nevezana rekavši da će ga Bog čuvati.  “Kad je izišao iz gostionice, konja nije bilo. Bog od nas traži da učinimo ono što možemo s lakoćom učiniti, a u onome što nas nadilazi – tu će Bog priskočiti u pomoć. A ne da Boga kušamo govoreći: Bože, ako mi to učiniš, ja ću u tebe vjerovati, hodočastit ću, izmolit ću toliko i toliko, postit ću i slično. A to znači – ako me ne uslišaš, nećeš dobiti ništa od mene. To nije vjera, to je ucjenjivanje Boga”, naglašava biskup Križić.

U takvim situacijama Bog postaje moja igračka, opominje mons. Križić ističući kako je to kušanje Boga. A ono uključuje i situacije kada čovjek nešto može učiniti sam, ali se ne želi mučiti, pa moli Boga za intervenciju čudom. No, Bog to neće učiniti, kaže.

Biskup Zdenko Križić / Foto: Eva Leš

Đavao uvijek traži od čovjeka da se nečemu klanja, uvijek mu pokušava naći nekog idola koji će zamijeniti Boga

Privlačnost moći

U trećoj kušnji đavao Isusu pokazuje sva kraljevstva svijeta i sve mu nudi ako mu se pokloni. Ovu kušnju mons. Zdenko Križić naziva kušnjom privlačnosti moći i slave. Ni mi na to nismo imuni. “Đavao uvijek traži od čovjeka da se nečemu klanja, uvijek mu pokušava naći nekog idola koji će zamijeniti Boga. Koliki ljudi daju sve za slavu, za moć, koliki se klanjaju moćnicima kao božanstvima, ulizuju se, da bi postigli ovo ili ono. I spremni su i izgubiti i poštenje i pravednost i istinu, sve staviti na kocku”, kaže mons. Križić, dodajući da đavao uvijek čovjeku nudi nekog idola, i da to često bude novac, jer čovjek vjeruje da novcem može postići sve.

“Neće, doduše, niti jedan vjernik reći da je novac bog, ali vidimo njegov odnos prema novcu, vidimo koliko je čovjek zauzet da ga stekne. Nažalost, govorimo o postignućima koja nisu poštena.” Isus takve ljude, bogataše, koji novac stavljaju ispred svega drugog i svih drugih, ostavlja bez imena. Naziva ih jednostavno bogatašima. Nemaju imena, a nemaju ni obitelji ni ništa drugo, jer im je sve bezvrijedno u usporedbi s idolom novca, objašnjava biskup.

Izlaz je u molitvi pasti na koljena

Kušnje koje nam šalje Bog također su jedna svojevrsna duhovna tama kao i napasti, kaže mons. Križić. “Čini nam se da nema izlaza. Ali potrebno je zastati i pitati se: Što Bog od mene želi? Potrebno je imati snage reći: ‘Bože, ja ti vjerujem i sada kada ništa ne vidim.’ Potrebno je znati pasti na koljena u molitvi, bez obzira na to što ti se čini da si sve izgubio. To znači vjerovati. Bog će onda naći izlaz. A nije to lako. U čovjeku se javlja bunt, pa i ljutnja na Boga što to dopušta”, rekao je mons. Križić.

“No, kad se radi o napastima, one će uvijek biti prisutne u životu vjernika. Doći će misao ‘Gle, ovdje bih se mogao okoristiti, ovdje bih mogao postići ovo ili ono ili se domoći ovoga ili onoga'”, rekao je biskup Križić i naglasio: “To su napasti. Đavao ti kaže: ‘Imaš priliku, iskoristi je!’ Ali treba vidjeti što znači ta prilika, može li ona udariti na nekoga, nekome izvući suze na oči i uzrokovati rane u duši. Treba uvijek postavljati pitanje: Je li to dobro? Mogu li pred Bogom u ovome biti miran? Jasno, ako zastanemo i razmišljamo o tome, imat ćemo snagu suprotstaviti se tome. Ali, ako ne postavljamo pitanja, ne stanemo pred Boga s time, onda uzimamo sotonine ponude zdravo za gotovo. A kamo će nas to onda dovesti – to se moramo zapitati!”, poručuje gospićko-senjski biskup.

Mons. Križića imate prilike opširnije slušati u subotu u 20 sati u emisiji „Sutra je dan Gospodnji”, u kojoj ćemo se pripremati za 1. korizmenu nedjelju.