U povodu 115. obljetnice rođenja Šveđanina Daga Hammarskjölda (Hamaršelda), podsjećamo na tog zaboravljenog velikana prošloga stoljeća. Bio je drugi glavni tajnik UN-a, političar, kršćanin i mistik, čiji su kratki duhovni zapisi „Znakovi na putu“ pronađeni u njegovu radnom stolu u New Yorku. Zapisi nude dobar uvid u njegovu osobu, a istodobno su pouka za današnjeg čovjeka, posebno za političare odgovorne za narode i države. Njegovi su najbliži suradnici znali da je kršćanin, pripadnik luteranske vjeroispovijedi, kojem je bilo jako stalo do nasljedovanja Isusa Krista.
Švedski diplomat Dag Hammarskjöld, rođen je u uglednoj švedskoj obitelji 29. srpnja 1905. Šira je javnost jedva znala da je ta krajnje skromna osoba bila ujedno duboki kršćanin i mistik. Tragično je stradao u zrakoplovnoj nesreći u rujnu 1961. u Kongu, u mirovnoj misiji, objavio je mjesečnik iz Međugorja Glasnik mira . Kao osobi, vjerniku i političaru bilo mu je cijeloga života silno stalo do nasljedovanja Isusa Krista u svakodnevnom životu. Svjetska se javnost upoznala s pravim Dagom tek dvije godine nakon njegove smrti kad je objavljen njegov duhovni dnevnik „Markings“ – „Znakovi na putu“ (što nas podsjeća na našega Ivu Andrića ili Mešu Selimovića).
Bijaše to istinsko iznenađenje i otkriće, prava riznica i duhovno blago. Svijet je u naizgled hladnu političaru sa sjevera iznenada otkrio pravog kršćanskog mistika novoga doba. Možda je ideju za naslov preuzeo od proroka Jeremije koji veli: „Postavi putokaze, podigni stupove. Dobro pazi na cestu, na put kojim si išao.“ (Jer 31,21) Budući da su pojam mistik i mistika opterećeni, a često i krivo shvaćeni, treba im barem ukratko mali tumač.
Riječ ‘mistika’ dolazi od grčkoga izričaja ‘myein’, a znači zatvoriti oči i usta, što će reći: ne dopustiti da u mene bilo što izvana prodire. Zatvoriti se za sve izvanjsko. To je pokušaj spuštanja u vlastitu dubinu te pretraživanja vlastita bića. Povlačenje je pak samo jedno motrište u mistici, iz toga onda treba uslijediti otvaranje prema vani, prema životu i svagdanu. Pridjev ‘mističan’ znači ujedno i ‘tajanstven’, ‘upućen u tajne’. Mistika je vezana uz duboko nutarnje iskustvo Boga kao osobe, Boga kao „Ti“. U konačnici je riječ o smislu čovjekova života, istini o čovjeku te temelju cjelokupne zbiljnosti – o Bogu. U mistici se dolazi do iskustvene spoznaje Boga (Toma Akvinski veli: „cognitio Dei experimentalis“). To se iskustvo ne može usporediti s drugim iskustvima čovjekova života. Kod mističnih iskustava osoba cijelim svojim bićem, svim svojim silama ponire i uranja u neistraživo područje. Pojedinac se svim svojim bićem upušta u takvo iskustvo koje onda mijenja sav život. Kod svake autentične mistike imamo povlačenje u sebe te snažno iskustvo, potom ponovni povrat u svijet oplođen tim snažnim iskustvom Boga te posve novi odnos prema ljudima i svijetu. Kontemplacija je to koja nutarnjom snagom sili na akciju; prave kršćanske akcije nema bez kontemplacije, poniranja u sebe i Boga, a kontemplacija bez akcije ostaje bez tla pod nogama. Marija i Marta, stalno nadopunjavanje. U našemu kršćanskom smislu mistika koja ne vodi u svagdan i ne odražava se tu na djelu jest stranputica. Dag Hammarskjöld je primjer(e)no živio u svomu životu duboku istinsku mistiku. Više pročitajte ovdje.