Njemački filozof, Immanuel Kant, primijetio je da postoje dvije stvari koje su ga potpuno fascinirale: moralni zakon iznutra i zvjezdano nebo iznad. Etika ispituje moralni zakon, a astronomija proučava nebo. Ipak, znanje stečeno ovim dvjema potragama ostavlja mnogo toga za razumjeti. Počinju čvrsto usađeni u razum, ali ubrzo ulaze u domenu misterija. Kako je došlo do toga da se poredak može upisati u dva tako različita područja? Možda je istina da je Bog posvuda. A ipak On, sam, ostaje misterij.

Najfascinantnija priča o “zvjezdanom nebu” je izvještaj koji nalazimo u Evanđelju po Mateju o mudracima koji su slijedili zvijezdu koja ih je dovela do Betlehema i do novorođenog djeteta, “Kralja Židova”. Je li ova priča, u kojoj se uživalo i slavilo više od 2000 Božića diljem svijeta, bila povijesni događaj ili je riječ o misteriju koji pripada svijetu mitova? Jesu li to na bilo koji način potvrdili astronomi koji su svoje tvrdnje iznijeli na temelju čiste znanosti? A tko bi bili ti astronomi?

Friedrich Wieseler, (1811.-1892.), bio je klasični arheolog i filolog na Sveučilištu u Gottingenu. Čini se da je otkrio referencu u kineskim kronološkim tablicama da se 4. godine pr. Kr. “pojavila svijetla zvijezda i bila vidljiva dosta dugo.” Veliki astronom Johannes Kepler (1571.-1630.) izračunao je da je oko 7.-6. godine prije Krista (što je vjerojatno vrijeme Kristova rođenja) došlo do konjunkcije Jupitera, Saturna i Marsa. Zaključio je da je planetarna konjunkcija u vrijeme Kristova rođenja morala biti popraćena eksplozijom supernove. Tako je čisto astronomski objasnio pojavu sjajne zvijezde nad Betlehemom, piše Donald DeMarco s portala Catholic Exchange.

Bečki astronom Konradin Ferrary d’Occhieppo (1907.-2017.) istaknuo je da su babilonski astronomi mogli izračunati konjunkciju Jupitera i Saturna oko 7.-6. godine prije Krista u zviježđu Riba. Sam D’Occhieppo je potvrdio da je Betlehemska zvijezda nastala konjunkcijom Jupitera i Saturna. Prema njegovim riječima, preuzetim iz Der Stern von Bethlehem, “Jupiter, zvijezda najvišeg babilonskog božanstva, ušao je u svoju najsjajniju fazu kada je navečer izašao uz Saturna, kozmičkog predstavnika židovskog naroda.”

Velika konjunkcija Jupitera i Saturna u zviježđu Riba oko 7-9 pr. Kr. sada se smatra znanstvenom činjenicom. Ovo je povijest, a ne puka misterija. Mudraci su bili astronomi i poznavali su Stari zavjet. Postoji dobar razlog vjerovati da su, kada su promatrali blistav prikaz na nebesima, imali više od naslućivanja njegovog teološkog značenja.

Znanost astronomije može ići samo tako daleko. Priča o magovima, da bi bila potpuna, mora uključivati ​​nešto izvučeno iz teologije, tradicije, svetih spisa i ljudske psihologije. U svakom slučaju, znamo dovoljno o pripovijesti da bismo riječi svetog Mateja smatrali potpuno vjerodostojnima: “Kad se Isus rodio u Betlehemu u Judeji, u dane kralja Heroda, gle, mudraci s Istoka dođoše u Jeruzalem govoreći: , ‘Gdje je onaj koji se rodio kao kralj Židova? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na istoku i dođosmo mu se pokloniti’.”

Betlehemska zvijezda pripada i povijesti, kao što su potvrdili astronomi, i misteriju, jer je povezana s brojnim incidentima koje ni znanost ni povijest ne mogu objasniti. Možemo postaviti svoju zvijezdu na vrh božićnog drvca i radovati se s mudracima što je Božić rođenje Kralja i prisjetiti se radosti koju je zvijezda donijela trojici mudraca: “Kad su vidjeli zvijezdu, obradovali su se silno i velikom radošću” ( Matej 2,1).