Bilo je to 1935. u Akronu, Ohio. Sestra Ignatia Gavin konačno napušta ured poglavarice. Teškim uzdahom koji odzvanja hodnicima bolnice St. Thomas u Akronu. Po treći put ovog mjeseca redovnica je ukorena zbog liječenja alkoholičara u bolnici, piše Aleteia.

Početkom 20. stoljeća, medicina ne prepoznaje alkoholičare kao punopravne pacijente. Gotovo ih nijedna bolnica prihvaća. A kad pate od delirija tremens, stanja zastrašujućeg delirija koje prati povlačenje, brzo bivaju prebačeni u psihijatrijski azil. Ne spadaju među pacijente. I nakon svega, nisu li se odlučili prepustiti alkoholu?

Zagovornik liječenja alkoholičara

Od osnutka bolnice 1928. godine, sestra Ignacija radi u prijemnom uredu. Misli da konačno može pomoći ljudima sa svim vrstama ovisnosti. No, čak je i njezine sestre augustinkinje kritiziraju što je “protraćila” bolničke resurse na alkoholičare.

Ignatia misli na Andyja. On je 40-godišnji radnik koji je prošle zime izgubio ženu. Od tada je utapao svoje tuge u piću. Danas ga je sin odveo u St. Thomas usred krize. Ignatia se nije mogla natjerati da ga pošalje u azil.

Kako možete ostaviti takve jadne ljude u zatvoru njihove nesreće dok se sklanjaju u alkohol uništavajući svoje tijelo i dušu?

Sklanjaju se u alkohol do te mjere da uništavaju svoje tijelo i svoju dušu, a bolnice ih prihvaćaju tek kada im je tijelo već previše oštećeno.

Druga sestra zove s. Ignatiju u ordinaciju dr. Roberta H. Smitha. Poznat kao dr. Bob, on je visok muškarac strogog pogleda. On je jedan od rijetkih saveznika sestre Ignatije u njezinoj borbi. I sam alkoholičar, već nekoliko godina pokušava pobjeći od ovisnosti. Dvoje prijatelja često razgovaraju o tom zlu.

“Anđeo nade”

Danas, tračak entuzijazma blista u kirurgovim očima. U tom pogledu sestra Ignatia sluti da se sprema nešto veliko. Dr. Bob joj priča o svom prijatelju Williamu Wilsonu, poznatom kao Bill W. Nakon mnogo godina alkoholizma, Bill kaže da je doživio mistično iskustvo, koje ga je ne samo preobratilo, već ga je i izliječilo od njegove nevolje. Dr. Bob i Bill odlučili su napraviti program za alkoholičare, a sestri Ignatiji govore da im je potrebna njezina podrška.

Ignatia ne oklijeva. Iste godine, St. Thomas službeno prima svog prvog alkoholiziranog pacijenta. Zahvaljujući Smithu i Wilsonu, Ignatia otvara centar za smještaj alkoholičara u Akronu. Nadahnuta mislima svetog Ignacija Lojolskog, brine se za zdravlje i dušu svojih pacijenata.

Zahvaljujući njezinoj dobroti i poniznosti, zvali su je “Anđeo nade“. Mnogi pacijenti se obraćaju, dirnuti Ignacijinom vjerom i dobrotom. Također otkriva prednosti kave u liječenju pacijenata. Često se citira kako kaže: “Alkoholičar zaslužuje suosjećanje. Kristovo milosrđe i skrb potrebni su kako bi uz Božju milost on ili ona dobili priliku prihvatiti novu filozofiju života.”

Smith i Wilson sada su prepoznati kao osnivači Anonimnih alkoholičara, ali je uloga sestre Ignatije također bila ključna. Procjenjuje se da je samo ona brinula o preko 15.000 alkoholičara.

Sestra Ignatia je preminula 1966. Neimenovani izvor je o njoj rekao: “Ako je Katolička crkva ne proglasi svetom, protestanti će je proglasiti svetom”.