„I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje: a ja žrtvenike tvoje, Jahve nad vojskama, Kralju moj i Bože moj!“ (Ps 84,4)

Psalam 84 pisan je djelomično za hodočasnike i Jošafata koji su prolazili kroz Izrael kako bi s veseljem stigli na slavljenje svetkovine u Jeruzalemu. Sve njihove kušnje i poteškoće putovanja bit će nadoknađene kad stignu u Sveti Grad. Mukotrpno prelazeći put, zavidjeli su pticama koje su neprestano i nesmetano boravili na Božjim oltarima. Zanimljivo promišljanje donosi Steve Ray, katolički pisac, na portalu Crisis magazine.

Kada ptice čine ono za što ih je Bog stvorio, one hvale i donose slavu svom Stvoritelju

Naslov Psalma 84 glasi, “Psalam Sinova Korahovih“. Oni su preko njegovog sina Kohata bili potomci velikog svećenika Arona. Bili su “čuvari ulaza“ u svetohranište, a kasnije i Hrama (1 Ljet 9,19). Drugi ih odlomci prikazuju kao udruženja hramskih pjevača.

Stoga nas ne čudi da se dvanaest psalama pripisuje Sinovima Korahovim kao skladateljima i pjevačima zaduženim za narodno bogoslužje.

U jednom odlomku čitamo „Tada Jošafat pade ničice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova“ (2 Ljet 20,18-19).

Prosječni Izraelac ne bi znao za ptice koje se gnijezde blizu Božjeg oltara, ali Korahiti, koji su čuvali vrata i ulaze u Hram te pripremali glazbu za bogoslužje u Hramu puštali bi da na svetim mjestima Božje Kuće lete ptice iznad njihovih glava.

Kao pjevači vjerojatno su primijetili zov i pjev ptica. Kada ptice čine ono za što ih je Bog stvorio, one hvale i donose slavu svom Stvoritelju. Leteći kroz oblake tamjana pridruživali bi se slavljenju Svemogućeg Boga.

„Sa svog privilegiranog položaja u zakutcima i pukotinama hramskog prostora, ptice ispunjavaju zrak radosnom pjesmom. Ptice su poput hramskih pjevača čije hvale Jahvi Sabaotu – Kralju i Bogu – nikada ne prestaju“ (Marvin E. Tate, Word Biblical Commentary, v. 20, 358-9). Vrapci su često simbol bezvrijednosti (Mt 10,29-31), a lastavice onog što nemirno leti uokolo. Ipak, Bog brine za njih oboje. Dok bi većina ljudi srušila gnijezda jer ptice koje se gnijezde rade veliki nered, na temelju ovog psalma, vidljivo je kako je pticama bilo dopušteno da se nesmetano gnijezde u Hramu.

Sa svog privilegiranog položaja u zakutcima i pukotinama hramskog prostora, ptice ispunjavaju zrak radosnom pjesmom.

“Referenca se odnosi na gnijezda ptica koja su smještena u pukotinama zidova zgrada ili na drveću u dvorištima hrama… ptice su simbol života, slobode i radosti onih koji žive u Božjoj blizini (M. Tate). Čak i danas na Zapadnom zidu gdje je nekoć stajao Hram možete vidjeti ptice kako se gnijezde među golemim kamenjem iz vremena Drugog hrama. Biti u blizini oltara unutar Hrama bilo je povlašteno mjesto kraj Božje prisutnosti. Psalmist na taj način izražava svoju čežnju da uvijek bude u prebivalištu Gospodina nad vojskama.

Prije nego su spomenuli ptice, Korahiti su napisali: „Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad vojskama! Duša mi gine i čezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu“ (Ps 84, 1-2). Nakon promatranja ptica pišu: „Blaženi koji prebivaju u domu tvome slaveć’ te bez prestanka!… Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim bolji od tisuću drugih. Volim biti na pragu doma Boga svoga nego boraviti u šatorima grešnika.“ (Ps 84: 5,11).  Iako ptice i svećenici provode dane i noći u Hramu čini se kako je ovaj psalam napisan za hodočasnike koji su putovali u Jeruzalem, idealistički zamišljajući ushićenje i radost, sigurnost i udobnost boravka u Božjem prebivalištu, posebno za gozbe i svetkovine u Izraelu. Oni koji hodočaste snagu nalaze u Bogu koji ih prati dok hodaju kroz neravan i opasan teren na putu do Hrama.

Ako su i neznatne ptice dobrodošle u Božju prisutnost, koliko smo više mi

„Osnažuje ih iščekivanje dolaska pred Božju prisutnost u hramu. Tamo će ga ugledati i Njegovo će se lice okrenuti k njima. Izgledi za blaženu viziju daju im energiju da nastave svoje mukotrpno putovanje. Radost proslave svetkovine nadoknadit će sve njihove poteškoće doživljene tijekom puta (Tate). Ako čak i ptice žele graditi svoja gnijezda u Božjoj prisutnosti, koliko imamo mi više razloga da putujemo sve bliže Bogu i Njegovoj prisutnosti. Mi čeznemo za Bogom, Njegovim Domom i iščekujemo boravak u Njegovim nebeskim dvorima u cijeloj vječnosti.

Ako su i neznatne ptice dobrodošle u Božju prisutnost, koliko smo tek mi.