Acedija je mnogo više od obične lijenosti ili nedostatka želje da se učini nešto vrijedno, piše otac Harrison Arye s portala Simply Catholic. To je djelovanje duše koja napada našu želju: mi je slušamo i postajemo nesposobni slijediti svoje namjere. Budući da ne djelujemo prema namjerama, osjećamo se otupjelo i duhovno mrtvo. Acedia stvara u nama nemogućnost odabrati dobro. Iako su nam namjere takve, ne uspijevamo ih izvršiti.

Acedija je način kršćanskog Istoka da govori o lijenosti.

Jedan od sedam glavnih grijeha nosi naziv “acedia”. To se kod nas obično prevodi kao “lijenost”. No, definitivno bi trebalo pronaći neku drugu riječ za taj termin jer se ovdje ne radi o lijenosti kao takvoj već se misli na duhovnu lijenost. Duhovna lijenost očituje se u odnosu prema molitvi, odnosno nemarnom odnosu prema vjerskim dužnostima, liturgiji i molitvi. Moglo bi se reći da se misli na čovjeka koji bi prioritet dao svemu drugome nego duhovnim stvarnostima, poput molitve. Briga za tjelesno važnija mu je od brige za besmrtnu dušu. To znači da dužnosti koje se odnose na vjeru ne obavlja s voljom, a ponekad to i nerado čini. Nervira ga bilo kakav veći napor na području duhovnog života. To je acedia.

Acedija je suptilnija od drugih grijeha: pokušava smanjiti želju. Umjesto da pogrešno vodi želju, želi da uopće ne iskusimo želju, pa i ne ostvarimo dobru namjeru.

Stvara stanje duše u kojem bismo jednostavno radije ne birali baš ništa. Stoga se acedija izražava u svom popularnijem obliku poznatom kao lijenost – nesposobnost ili nedostatak želje da odabere obavljanje zadatka ili dužnosti trenutka.

Ali acedija nas može odvesti i u suprotnom smjeru. Pokušavajući smanjiti našu želju, ispunjava naš um idejom da je zauzetost dobra stvar. Radeći mnoge zadatke, prigušuje naša osjetila na ključne životne zadatke. Zauzetost aktivnostima, hobijima – svim onim što se čini dobro! – acedijak izbjegava dužnosti koje su ključne za život: dužnosti koje grade njegovo zvanje i dužnosti traženja Boga kroz molitvu i liturgiju. U konačnici, acedija kao duhovna bolest stvara u nama duhovnu slabost. Smanjujući našu želju, ograničava našu sposobnost za Boga.

Nadahnjuje nas da ne odaberemo dužnost trenutka već da odaberemo ono što je nama ugodno – bez obzira izbjegavamo li zadatak lijenošću ili zauzetošću nekim poslom.

Čineći to, smanjujemo svoju želju za Bogom, koji nam otkriva i predstavlja nas kroz naše zadatke koji grade naš poziv. Da bismo izbjegli dnevne dužnosti, izbjegli odabir dobra, izbjegavamo birati Boga. Izbor za Boga nikada nije izravan, već se uvijek posreduje kroz životne dužnosti i odgovornosti. Stoga je acedija jedan od najopasnijih i subverzivnih grijeha našeg doba: ona stvara u nama duhovnu slabost koja polako otupljuje naš osjećaj za opažanje i odabir Boga.

Acedija je jedan od najopasnijih grijeha našeg doba jer stvara u nama duhovnu slabost koja polako otupljuje naš osjećaj za opažanje i odabir Boga.

Uzimajući u obzir gornji opći pregled, moramo primijetiti da ovaj grijeh, iako je više duhovne naravi jer se bavi željom, ima izuzetno dugu litaniju praktičnih alata za njegovo prevladavanje. Ključ je ponovno otkrivanje da netko ima slobodu izbora dobra i usmjeravanje radnji oko toga. Sljedeći savjeti nisu iscrpni. I sve ih se mora čitati u svjetlu izgradnje novih navika. To znači da će s vremena na vrijeme biti neuspjeha, s vremena na vrijeme ćete ipak prepustiti acediji i umjesto dobrog odabrati loše. Nemojte se radi toga samokažnjavati! Izgradnja novih navika u borbi protiv acedije slična je treningu za maraton. Ne trčite za maraton trčeći maraton. Počinjete s nekoliko kraćih etapa, a čak i tada možda imaju ograničen uspjeh. Tako je i s ovim grijehom: započnite s jednom dobrom navikom, rastite u njoj, a zatim prijeđite na novu. Tako ćete graditi temelj za daljnju borbu.

Uredite svoj život

Tako često možemo bezvoljno provoditi svoje dane. Lako je odgoditi provjeru e-pošte na poslu, vraćanje na telefonske pozive, provođenje vremena u molitvi itd. Dok dođe kraj dana, vidimo sve zadatke koje nismo uspjeli obaviti. Iako ljudi mogu rasporediti svoj život u različitoj mjeri u skladu sa svojim životnim stanjem, raspored je sjajan način da se držimo odgovornima. Raspored nas podsjeća što ćemo odabrati u određenom trenutku. Kada gradite svoj raspored, najbolje je osigurati da dan započinje molitvom. Ako nemate zajedničku redovitu molitvu na poslu ili u obitelji, odaberite 15-minutno razdoblje za isto vrijeme svaki dan, možda ujutro kada ste svježi i spremni za novi dan.  Odaberite one ključne dužnosti svakog dana i pokušajte ih uklopiti u isto vrijeme. Kad dođete na posao, možda ćete prvih 20 minuta svaki dan provesti s e-mailom kao još jedan primjer. Budite fleksibilni i strpljivi prema sebi, ali vidjet ćete da ako svakodnevno radite istu stvar u isto vrijeme, zadatak je mnogo lakše odabrati. Ritual vam može biti od velike koristi.

Foto: Pexels

Ručni rad

Budite strpljivi prema sebi i odaberite jednu stvar koju želite poboljšati. Budite nježni prema sebi kada se dogodi neuspjeh.

Pustinjski su oci voljeli reći da je jedan od velikih lijekova za acediju ručni rad, poput dvorišnih poslova, poslova oko kuće ili rada na hobi projektu ili nečega što se radi rukama. Takav nam posao pomaže otkriti da ne trebamo se predati svojim osjećajima pred zadatkom, već da doista možemo, s Božjom milošću, steći kontrolu nad svojim tijelom da ih ponudimo Bogu na štovanje. Postoje mnogi drugi alati za postizanje pobjede nad acedijom. Odabir dobra trenutka, čak i ako je to nešto što ne želimo učiniti, počet će otvarati naša srca. Tada ćemo dublje započeti s Bogom i vidjeti njegovu dobrotu u svim stvarima, da je u svakom djelovanju u konačnici Bog onaj kojeg odabiremo.