Fojnica, gradić u srednjoj Bosni, našao se u ljeto 1993. godine u vihoru ratnih zbivanja. Dojučerašnji saveznici, Hrvatsko vijeće brane i Armija BiH zaratili su početkom srpnja kada je Armija BiH zauzela grad nakon čega je došlo do egzodusa nekoliko tisuća Hrvata koji su napustili svoje domove. Dio njih ipak je ostao u Fojnici, a posebnu brigu o njima vodili su fojnički fratri.
Na njihov samostan Duha Svetoga koji se nalazi na mjestu vidljivom iz svih dijelova Fojnice objesili su zastavu s ljiljanima te na taj način potvrdili riječi gvardijana fra Nikice Milićevića koji je jednom prilikom kazao: „Moja domovina, domovina moga naroda s kojim sam nikao, s kojim živim, je jedino Bosna.“
Ipak niti to nije bilo dovoljno da ga zločinci poštede. Njega i brata mu te župnog vikara fra Leona Migića ubili su pripadnici Armije BiH u popodnevnim satima 13. studenog 1993. godine. samostanski kroničar fra Miroslav Krajinović Carko zapisao je:
“U subotu, 13. studenog 1993., u 12.55 sati čuo sam neku galamu. Pogledao sam kroz prozor. Vidim četvoricu, trojica u vojničkoj uniformi, četvrti u crnom kaputu. Jedan tjera pred sobom fra Leona i reče mu: ‘Stoj tude na stepenicama!’, koje vode u samostan. Fra Leon je sišao sa stepenica i stao. Uto se pojavi fra Nikica. K njemu pristupi vojnik. Udari ga šakom u lice, nogom u mošnje, opsuje mu ustašku majku i potjera ga u samostan. Ubrzo, čuo se pucanj rafala od kojeg je ubijen fra Nikica, a fra Leon ranjen, i pao pred vratima blagovaonice. Ubojica je pristupio fra Leonu, udario ga nogom uz riječi: ‘Diži se!’ Kad se podigao, sasuo mu je rafal u zatiljak. Zadnje riječi fra Leona bile su: ‘Nisam ništa kriv’, a fra Nikice, kad mu je ubojica govorio da će ga ubiti: ‘Ubij!’ Zločinac je izvršio svoj naum. Fra Nikica je pao među dva krila vrata na hodniku. Nakon zlodjela, povukli su se. Sve je ovo promatrao časni brat fra Tomislav Tomičić, kojega je držao jedan od razbojnika na stepenicama koje vode na prvi sprat. U kući, tuga, žalost i strah. (…)
Ubrzo je stigla vojna policija. Ja sam bio pred muzejom, i otvorio im vrata. Drugi dio vojne policije uletio je u razgovornicu i naredio da svi poliježu i stave ruke za vrat. Tako ih je zatekla civilna policija i naredila da ustanu. Vojna policija, a i civilna, počeli su pregled po sestarskim prostorijama. Ja sam pošao za vojnom policijom i došao do vrata, i vidim gvardijana mrtva. Rekao sam: ‘Moj gvardijan ubijen; ovo se nije dogodilo ni za vrijeme Turske.’ Ugledah sestru Krunoslavu, reče mi: ‘Ubili su fra Leona!’. Na dan pogibije braća su slavila svetu misu, pripremili se za propovijed na nedjeljnoj misi, a i za svoje imendane, sv. Nikola Tavelić – fra Nikica slavio, a fra Leon brata Leona, ovčicu Božju.“
Fra Nikicu i fra Leona ubio je pripadnik 302. motorizirane brigade Armije BiH iz Visokog Miralem Čengić koji osuđen na 11, odnosno na 15 godina zatvora. Njegove pomagače Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića Vrhovni vojni sud u Sarajevu osudio je na po šest mjeseci zatvora. Nakon pomilovanja od strane bošnjačkih političkih lidera Čengić je pušten na slobodu. Njegovi motivi za ovaj strašan zločin nikada nisu razjašnjeni. I dok se nagađa je li se radilo o osveti za poraze koje je HVO nanio Armiji BiH na tom području dan ranije ili pak pukom izljevu bijesa zbog toga što su fratri imali privjesak s grbom i hrvatskom šahovnicom, postoje sumnje kako su u pozadini stajali i drugi motivi koji za vrijeme suđenja nisu izišli na vidjelo.
Borna Marinić / Foto: HKM
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.