Budi dio naše mreže

Stradala prva žrtva rata na području Petrinje - Josipa Kožić

Na današnji dan 1991. godine stradala je prva žrtva rata na području Petrinje - Josipa Kožić.

/ Borna Marinić

Josipa je bila normalna 16-godišnjakinja, nikome nije smetala niti se ikome zamjerala, ubijena je iz čiste pakosti i mržnje prema svemu hrvatskom. Kobnog petka ubijena je nadomak obiteljske kuće u selu Gornja Budičina kada su pobunjeni Srbi otvorili vatru na bijelu Zastavu 128 koju je vozio Vlado Dumbović, pričuvni policajac Policijske postaje Petrinja. On je tog jutra vozio kući Josipu i njezinu sestru Snježanu. Vlado i Snježana u napadu su teško ranjeni, a Josipa je na mjestu preminula sa čak 18 prostrjelnih rana. 

Zločinci koji su prorešetali bijelu Zastavu nikada nisu odgovarali za svoje nedjelo pred hrvatskim pravosuđem. Za ovaj ratni zločin sudilo se na Županijskom sudu u Zagrebu Dušanu Kačaru, nekadašnjem pripadniku specijalne postrojbe milicije SAO Krajine, kojeg se teretilo da je zajedno s pokojnim Stevanom Radišićem u Gornjoj Budičini postavio spomenutu zasjedu. Sudilo mu se u odsutnosti jer je živio u Pančevu u Republici Srbiji, no 2019. godine zbog nedostatka dokaza oslobođen je optužbi. Na suđenju je svjedočila Josipina sestra Snježana. Ona je kazala kako noćima prije tog događaja nisu spavali u kući već po štalama jer ih je bilo strah. Otišli su živjeti u susjedno selo, a vraćali su se samo nahraniti stoku, kao i tog jutra kojeg se prisjetila idućim riječima:

„Vlado Dumbović je došao po nas i krenuli smo prema selu. U krilu sam imala Vladin pištolj, a on je automatsku pušku stavio na zadnje sjedalo pokraj moje sestre. Kada smo došli na 50 metara od naše kuće, vidjela sam u dvorištu osobu odjevenu u maskirnu uniformu koja je imala pušku u ruci i masku preko lica. Klečao je na jednom koljenu, pušku je držao nišaneći prema nama i u jednom trenutku je podigao pa spustio desnu ruku. Tada je počela paljba po našem automobilu. Pogođena sam u obje noge, rame i glavu. Vlado mi je rekao da se sagnem, pa smo se ja i on sagnuli jedno preko drugog. Sjećam se da je pucnjava u tri navrata prestajala i počinjala, a kada su zadnji put prestali, jedno se vrijeme ništa nije događalo, no osjetila sam dim. Vlado je sa stražnjeg sjedala ispod tijela moje sestre, koja je ležala, uzeo pušku i izašao, no  više nikog nije bilo. Otišao je do sela i vratio se s jednim susjedom i traktorom. Tijelo moje sestre stavili smo na traktor i krenuli smo prema glavnoj cesti, gdje smo sreli mog oca. Sestrino tijelo stavili smo u njegovo vozilo i odvezli je u Petrinju, kamo su odvezli i mene:“

O Josipi Kožić i njezinoj žrtvi poznati hrvatski pjevač Đani Maršan skladao je pjesmu pod nazivom “Molitva za Josipu” koja je objavljena na albumu „Bože čuvaj Hrvatsku“.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.

 

Ključne riječi:
Josipa Kožić

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja