Rođen je 1945. godine u malenom međimurskom selu Oporovcu kraj Preloga. Nakon što je u Zagrebu završio srednju školu za željezničara, zaposlio se kao prometnik u Budinšćini. Početkom 70-ih se zaposlio u Teritorijalnoj obrani koja je formirana koncem 60-ih godina kao dio oružanih snaga SFRJ. Sokač je ondje napredovao sve do mjesta pomoćnika zapovjednika u Štabu Teritorijalne obrane Operativne zone Varaždin. Kao dio velikosrpskih planova, uoči agresije na Hrvatsku, 1990. godine razoružana je Teritorijalna obrana SR Hrvatske. Iste godine Sokač je premješten u operativni odjel na mjesto operativca. 

Do sredine 1991. godine radio je u Teritorijalnoj obrani usporedno djelujući ilegalno u formiranju i opremanju prvih vojnih postrojbi na području tadašnje Zajednice općina Varaždin. Kada je u ljeto 1991. osnovana 104. brigada Zbora narodne garde, Sokač se otvoreno stavio na raspolaganje Republici Hrvatskoj. U novoosnovanoj brigadi postavljen je za pomoćnika zapovjednika za logistiku. S činom rezervnog majora i stečenim vojnim znanjem i iskustvom znatno je doprinio ustrojavanju brigade, a njegove vještine do osobitog su izražaja došle u rujnu 1991. kada su se odigrale bitke za vojarne u Varaždinu i Međimurju. U naoružavanju brigade osvojenim oružjem znatnu je ulogu imao upravo Ivan Sokač. Nakon toga brigada je bila spremna za nove izazove, a kao najveći pred nju je postavljen zadatak obrane Pakraca i okolice.

104. brigada HV-a se krajem listopada i početkom studenog raspoređuje na područje Pakraca, zauzimajući taktički bitan prostor između Kukunjevca i Dereze, dva snažna neprijateljska uporišta. Upravo u tom koridoru prijetilo je okruživanje Pakraca, što se već i dogodilo početkom listopada. Ivan Sokač, osim u obrambenim djelovanjima, istakao se i u većini oslobađajućih akcija hrvatskih snaga na pakračkom području. Tako je sudjelovao u nažalost neuspješnom pokušaju oslobađanja Kukunjevca krajem listopada, a u oslobođeni Lipik predvodio je prvu grupu vojnika 104. brigade koji su trebali zaposjesti položaje. Također sudjelovao je i akciji stavljanja šume Zukva pod kontrolu hrvatskih snaga. 

Kako u prosincu 1991. nije bilo zapovjedništva brigade, vođenja brigade prihvaća se Ivan Sokač. Kao zapovjednik predvodi svoje ljude u oslobađanje Dereze te u operaciji „Alfa“. U njoj nažalost hrvatske snage nisu uspjele ovladati Kragujom pa je Ivan Sokač osobno organizirao prebacivanje snaga ivanečke 2. bojne 104. brigade kako bi se zatvorio lijevi bok napada i spriječila opasnost presijecanja snaga u nadiranju. Osobno je u vozilu prevodio svoje vojnike koji na križanju Kragujskog i Šeovačkog puta nailaze na neprijateljski tenk. 

 Tenk odmah djeluje i na mjestu usmrćuje Ivana Sokača, Juraja Brlenića i Slavka Smiljana, pripadnike 104. brigade te Zorana Tarbuka, pripadnika 76. bataljuna. U istom trenutku snage 76. bataljuna u Šeovici pretrpjele su velike gubitke pa je operacija završena i krenulo se u povlačenje. Tijelo Ivana Sokača ostalo je na području pod neprijateljskom kontrolom i razmijenjeno je tek 12. siječnja 1992. godine. Iza sebe ostavio je suprugu i dvojicu sinova.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.