Budi dio naše mreže

Spomen na Nediljka Vegara, legendu Domovinskog rata

Na današnji dan, 7. veljače 2014. godine preminuo je Nediljko Vegar, dragovoljac i legenda Domovinskog rata.

/ Borna Marinić

Nediljko Vegar „Rod“ rođen je 1952. godine u Ljubuškom. Njegov brat Pavao ubijen je 1972. kao jedan od vođa Bugojanske skupine koja je upala u Jugoslaviju pokušavši je srušiti. Ubrzo su uhićeni Nediljko i njegovi otac te odvedeni u zatvor. Ipak, Nediljko je uspio izaći iz zatvora nakon čega je počeo planirati bijeg iz Jugoslavije. To mu plazi za rukom u srpnju 1973. godine. Život je nastavio u Njemačkoj, u kojoj se povezao s ostalim političkim emigrantima te je pristupio Hrvatskom revolucionarnom bratstvu i Hrvatskoj mladeži Uzdanice. Zbog svojih djelovanja postao je poznat po nepokolebljivosti u domoljublju prema Hrvatskoj, a zato ga je kasnije i Bruno Bušić odabrao kao bliskog suradnika i prijatelja.

Početkom ljeta 1991. godine vratio se u Hrvatsku, te pristupio dragovoljačkom “S-vodu”. Radilo se o diverzantskoj postrojbi koja je zahtjevnu obuku i pripreme za borbene zadaće započela u Radmanovim Mlinicama kod Omiša. Sudjelovao je i u borbama na prvim bojištima – vrličkom i dubrovačkom. “S-vod” uskoro je prerastao u I. Svehrvatsku udarnu bojnu koja početkom siječnja 1992. ulazi u sastav 4. gardijske brigade kao njezina 5. bojna.

Na poziv generala Ante Rose u rujnu 1992.  Nediljko Vegar pristupio je specijalnim postrojbama Glavnog stožera Oružanih Snaga Republike Hrvatske. S njima je sudjelovao u operaciji „Maslenica“ da bi se potom opet vratio u 4. gardijsku brigadu. U njoj ostaje do kraja 1994. godine. Tada je prešao u Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran” u Šepurinama gdje je obnašao dužnost pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost. Iako to nije morao, obzirom na dužnost koju je obnašao, Nediljko se dragovoljno prijavio i uspješno završio Temeljnu dočasničku i Temeljnu padobransku obuku.

Bio je najstariji polaznik iznimno teške obuke no u ničemu nije zaostajao za puno mlađim kolegama. U vrlo kratkom vremenu, koliko zbog svoje karizme iz emigrantskih dana, toliko i zbog svog znanja, iskustva, ljudskih i moralnih vrlina, Nediljko je vrlo brzo postao omiljen kako kod polaznika tako i kod instruktora i ostalih djelatnika postrojbe. Po završetku navedenih obuka ostao je raditi u postrojbi na mjestu pomoćnika zapovjednika postrojbe za sigurnost. Dao je veliki doprinos u razvoju postrojbe koja je osim obučavanja profesionalnih vojnika, dočasnika i časnika, sudjelovala u ratnim operacijama „Ljeto ’95“ i „Oluja“.

U Obučnom središtu, Nediljko je ostao do kraja 1997. godine kada prelazi u Zagreb u Vojno obavještajnu zajednicu. Umirovio se 2005. godine, a preminuo je na današnji dan 2014. nakon zloćudne bolesti. Jednom prilikom kazao je:

“Moji ideali su ispunjeni jer je stvorena hrvatska država. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja moga brata Pave i njegovih suboraca. Ali je takva kakva jest. Mi smo od prošlih hrvatskih naraštaja preuzeli žezlo borbe za samostalnu hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na sljedećim hrvatskim naraštajima je da se bore za njezino usavršavanje. Vjerujem da će i novi hrvatski naraštaji časno obaviti svoju dužnost kao što smo i mi obećavši našim precima.”

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.

Ključne riječi:
Nediljko Vegar

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja