„Uobičajeno je prilikom rastanka nešto reći, uputiti pozdrav, stisnuti ruku, pasti u zagrljaj. Mi, ovdje okupljeni, rastajemo se s tobom zauvijek. Upućujemo ti posljednji pozdrav, grlimo te posljednji put, ljubimo te posljednji put, jecamo i nadamo se da ćemo te po vjeri negdje sresti, ali ne više ovdje. Srest ćemo se Ante, jer teško je prihvatiti činjenicu da te više nema. Ti tako dobar, blag, pravedan, gotovo savršen, nisi mogao nestati… Sa svojih samo dvadeset i tri godine projurio si ovim životom pošteno, naglo i zamišljeno. Od početka rata, tog najgoreg zla koje nas je zadesilo, ti si bio njegov sudionik i to na strani pravde! Branio si svoju Domovinu, njezino dostojanstvo, želeći stvoriti toplo i sigurno gnijezdo novome životu kojem si začetnik“, kazao je na sprovodu Ante Kelave, heroja Domovinskog rata, njegov suborac.

Ante je rođen 4. studenoga 1969. godine u Roškom Polju kraj Tomislavgrada. Na hercegovačkom kršu odrastao je u obitelji Ivana i Anice zajedno s mlađom braćom Perom i Nenadom. Nakon završetka osnovne škole u rodnom selu otišao je u Zagreb gdje je završio srednju ugostiteljsku školu. Zanimanjem je bio kuhar zaposlen u zagrebačkom hotelu „Panorama“. Pamte ga kao duhovitu osobu vesele naravi. Volio je nogomet, osobito Dinamo. Prije rata bio je jedan od istaknutijih pripadnika Bad Blue Boysa kao član skupine poznate pod nazivom „ZG80“ koja je poslužila kao inspiracija za istoimeni igrani film. Prema sjećanjima prijatelja upravo je on smislio njihov naziv. Članovi te skupine bili su izrazito nacionalno osviješteni te su se dragovoljno uključili u obranu Hrvatske kada je počeo Domovinski rat.

Ante se u ljeto 1991. godine našao kao ročnik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji u jednom srbijanskom gradu. Uspio je pobjeći te preko Beograda vlakom doći u Hrvatsku. O svojem iskustvu progovorio je u kolovozu 1991. za Glas Koncila:

„Kad sam pobjegao, zvao sam jednog kolegu u kasarnu da vidim kakve su reakcije. Kaže mi, potpukovnik odmah slijedeći dan sazvao vojsku na “informisanje” samo radi mene, jer sam ja jedini pobjegao iz te kasarne. Govori vojnicima da bi me on osobno volio ubiti, da jedva čeka da čuje da sam poginuo, da će slaviti kad to čuje. Kad se govori o ubijanju, srpska televizija i oficiri cijelo vrijeme su govorili da Hrvati ubijaju; mupovci i gardisti, hadezeovci ubijaju, a JNA je u redu. A kad sam ja pobjegao, potpukovnik govori da bi me on osobno ubio! To je isto kao na televiziji, kad onaj bradati iz Borova Sela govori kako on nije četnik, nego pripada naoružanom narodu koji svoje selo brani od ustaške vlasti. Opet ta ista televizija stalno priča o golorukom srpskom narodu u Hrvatskoj. Istodobno i goloruki i naoružani. Eto, kakvi su; lažu i oficiri i televizija.“

Odmah po dolasku u Zagreb Ante Kelava dragovoljno se javio u Zbor narodne garde te pristupio 1. A brigadi „Tigrovi“ s kojom je prošao niz ratišta. Teško je stradao u prometnoj nesreći u Zagrebu, a nakon nekoliko dana borbe za njegov život je preminuo 21. studenoga 1992. godine. Pokopan je na mjesnom groblju u Roškom Polju uz poruku svećenika njegovim roditeljima da ne gube nadu jer smrt ne znači kraj.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.