Na današnji dan, 5. veljače 1992. godine, u Domovinskom ratu poginula su trojica pripadnika 71. bojne Vojne policije iz Rijeke - Alenko Smolčić, Vanja Dražić i Danijel Ban. Danijel Ban bio je iz Crikvenice, a Alenko Smolčić i Vanja Dražić iz Novog Vinodolskog. Kobnog 5. veljače krenuli su tražiti vojne obveznike koji se nisu odazvali mobilizaciji te su stradali u prometnoj nesreći na Krku. S njima u autu bio je Ivica Mandekić koji je preživio s teškim tjelesnim ozljedama.
Istog dana, na bjelovarskom groblju Borik, nakon pet mjeseci agonije, pokopano je 18 od ukupno 20 hrvatskih branitelja koji su poginuli u selu Kusonje pokraj Pakraca. Pripadnici A satnije 105. bjelovarske brigade 8. rujna 1991. godine upali su tijekom izviđanja u zasjedu te su se, nakon što im je onesposobljeno oklopno vozilo, sklonili u kuću broj 55, gdje su organizirali obranu čekajući pomoć. Srpskim pobunjenicima su se postupno priključile dodatne snage, ali hrvatski su vojnici u neravnopravnoj borbi izdržali gotovo 24 sata. Pomoć se nije mogla probiti, a branitelji nisu htjeli napustiti ranjene suborce. Stoga su svi hrabrost platili životom.
Trinaestorica branitelja poginula su u borbi, a preostalu sedmoricu pripadnici paravojnih postrojbi izvukli su na cestu, mučili i masakrirali. Potom su ih nabacali na traktorsku prikolicu i odvezli u obližnju šumu te zakopali. Iako je rodbina zahtijevala informacije o sudbini najbližih, predstavnici JNA tvrdili su da nemaju nikakvih podataka. Nakon oslobađanja Kusonja, u siječnju 1992. napokon je izvršena ekshumacija. Hrabre junake ispratio je cijeli Bjelovar, a sprovod je vodio kardinal Franjo Kuharić koji je naglasio:
„U ime Crkve u Hrvata, izražavam duboku, ali kršćansku sućut svima koji oplakuju ovako tragični odlazak braće koja su pala u obrani domovine i njezine slobode. Izražavam sućut, najprije roditeljima, suprugama, braći i sestrama, izražavam sućut hrvatskoj vladi i izražavam sućut svim hrvatskim braniteljima, ali ta sućut je ispunjena i nadom. Čovjek je daleko veći nego što vide naše oči. Naše oči vide samo ovdje izranjena mrtva tijela, ali naša vjera vidi u njima život besmrtne duše koja je vjerovala, željela dobro, radovala se miru i uložila život u čistom rodoljublju za slobodu, pravednost i istinu. S tom nadom da čovjek ne umire kad tijelo umre, jer njegova svijest i njegova besmrtnost jest život njegovog duha, mi se opraštamo s njima, ali ne zauvijek. Smrt zemaljska rastavlja nas, ali ne zauvijek. Taj rastanak je privremen, jer svi smo putnici kroz vrijeme i svi idemo u susret vječnom susretu. Svemogući i vječni Bog nije nas stvorio za smrt nego za život, za vječni život i to će biti punina života, to će biti naša domovina.“
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.