Davor Vukas rođen je na današnji dan, 3. veljače 1971. godine u Zagrebu. Odrastao je uz mlađeg brata Ivana u obitelji Barice i Ivana. Osnovnu školu završio je u Svetoj Nedjelji, a srednju metalsku u Samoboru gdje je stekao zvanje strojarskog tehničara. Bio je omiljen u društvu, veseo i bistar, a pamte ga kao časnog i poštenog mladića. Bavio se vatrogastvom, a kao član DVD-a Molvice položio je i seminar za vatrogasca. Osim toga, u slobodno vrijeme volio je popravljati automobile.

U redove hrvatske policije Davor ulazi dragovoljno već u veljači 1991. godine. Kao pripadnik Policijske uprave Zagreb upućen je u srpnju 1991. u Policijsku ispostavu Kozibrod kako bi pomogao obranu dijela Pounja između Hrvatske Kostajnice i Dvora na Uni. Međutim srpske snage ubrzo su pokrenule operaciju „Žaoka“. Kobnog 26. srpnja 1991. uz Davora stradalo je mnogo branitelja koji su pokušavali zaustaviti napredovanje neprijatelja. I dok su 30. srpnja osmorica njih pokopana na Mirogoju u Zagrebu, od Davora su se prijatelji i rodbina oprostili istog dana na groblju Sveti Martin pod Okićem. Sprovodne obrede predvodili su Pavao Kunštek i Dragutin Komorčec. Velečasni Kunštek tom je prilikom kazao:

„Za Gospodina nema većeg čina, nema veće ljubavi od toga ako tko položi svoj život za prijatelje svoje. Isus kaže: ‘Ako tko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga ali ako ga izgubi, sačuvat će ga za život vječni.’ Naš brat Davor od kojega se danas, nažalost opraštamo, svoj život darovao je za nas, za Lijepu Našu, za slobodu našu, za našu budućnost, za naš prosperitet. Nema ljepšeg načina da bi se taj život sačuvao za vječnost, nego upravo na ovaj način, što ga je položio za sve nas. Sam Bog je garancija da taj život nije potrošen uzalud! Sam Bog je garancija da taj život nije uništen! Sam Bog će ‘ga sačuvati za vječnost i sam Bog bit će mu vječnom nagradom! Poginuo je od zločinačke ruke, poginuo je za nas. Poginuo je, rekoh, za ovu Lijepu Našu, i dok molimo Boga da mu bude blagi otac, dotle molimo i ovu našu majku Domovinu, da mu bude blagom i mekom posteljom.“

I velečasni Komorčec uputio je Davorovoj obitelji riječi utjehe te poruku nade idućim riječima:

Riječi koje danas izgovaramo tako malo nam znače, tako malo svjetla, tako malo utjehe unose u naša srca, pa ipak ne smijemo dozvoliti, braćo, da nam zlodjelo koje je učinjeno, da nam ono pomrači pamet, da nam ono pomrači srce, i da prestanemo u tome vjerovati u bolje, da prestanemo vjerovati da čovjek može i mora živjeti kao čovjek. Ne smijemo dozvoliti da u svom srcu nosimo mržnju prema onima koji su se pokazali kao zlikovci i prema ovom našem bratu i prema tolikim našim Hrvatima. Ne smijemo biti jednaki njima, moramo se izdići iz tog zla, moramo se izdići iz te mržnje, moramo biti upravo kao što kaže Isus: “Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski”. Nije to jednostavno, ali nije nemoguće, Krist Gospodin nam je svojim životom pokazao da je moguće biti veći od zla, da je moguće biti veći od smrti. Evo, i ovaj naš brat Davor svojim činom predanja izdigao se iznad mržnje, izdigao se iznad zla, i sam Bog njegou zivot prenio je iz ovoga u život vječni. Naš je Davor ovo smrtno, ovo slabo, ovo jadno zamijenio za besmrtno. I, kako nam kaže riječ Božja, danas on nastavlja život u kome nema više boli, u kome nema više tuge, u kome nema više jauka, u kome više nema smrti. Evo, molimo za našega brata Davora dok ga ispraćamo na njegovo posljednje zemaljsko počivalište, nosimo ga i dalje u svojim srcima, nosimo ga kao mučenika za našu Domovinu, nosimo ga kao mučenika za našu slobodu!“

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.