Budi dio naše mreže

„Otac Vladimir je bio jako naklonjen nama djeci i znao je igrati s nama razne društvene igre. Majka Karolina bila je krojačica i radila je u tri smjene, te je bila mnogo okupirana poslom pogotovo zato, što je otac radio na terenu kao vozač i nije stalno bio doma. Nastojala nas je odgojiti najbolje što je znala, a to je uključivalo i strogost i skromnost, te poštenje.“

/ Borna Marinić

Prisjetila se Vida Šterle svojeg starijeg brata Vladimira, jednog od tihih heroja Domovinskog rata, koji je preminuo na današnji dan, 2. lipnja 1992. godine. U rodnom Zagrebu završio je osnovnu školu, a zatim i tečaj za vozala viličara. Bio je zaposlen kao vozač u trgovačkom društvu Zaprešić. Sjećaju ga se kao simpatičnog i druželjubivog čovjeka koji je svima vrlo rado pomagao, čega se prisjetila i njegova sestra idućim riječima:

„Smatram da bi se mogao svrstati u najbolje prijatelje mnogima i da je u svojoj neiskvarenosti mnogo puta previše naivno ulijetao u neke pothvate za druge. (…) Vladimir Šterle bio je dobra naivčina, sa svima dobar, svima prije dobar nego samom sebi; sigurno znam da se osjećao od mnogih iskorišten, ali to se događa samo doista dobrim ljudima. (…) Desetak godina prije Domovinskog rata oženio se i imao je sina Vladimira, nakon što je prihvatio i revno brinuo za preslatko dijete svoje supruge iz prvog braka. Koliko su mu dopuštale prilike pomagao je i mami i meni, jasno opet u vezi sa svojim prijateljima.“

Sa suprugom Zdenkom te sinom Vladimirom i pokćerkom Klaudijom živio je u zagrebačkom naselju Kustošija. Bio je „majstor za sve“, a hobi mu je bio automehanika te je volio popravljati stare automobile. Kada je u lipnju 1991. počeo rat u Sloveniji gdje mu je živjela majka otišao je po nju i nećake te ih doveo u Zagreb. Sestra Vida prisjeća se:

„Na samom početku okupacije JNA na Sloveniju izložio je svoj život za moju djecu, koja su bila kod bake na praznicima. Nismo imali nikakve veze tih lipanjskih dana, a u blizini je vojni aerodrom, te smo bili izvan sebe. Bez puno riječi provukao se, uz pomoć konjaka i cigareta za stražu JNA, po šumarcima i livadama, i sedmi dan mi javio da su moje dvoje djece i naša mama na sigurnom u Zagrebu.“

U listopadu 1991. godine mobiliziran je u sastav 150. brigade Hrvatske vojske Črnomerec. Sudjelovao je u borbenim djelatnostima na prvoj crti ogulinske bojišnice. Ondje je obolio od teške zarazne bolesti mišje groznice od koje je i umro u bolnici u Zagrebu desetak dana nakon 40. rođendana.

„Posljednji naši razgovori bili su nabijeni emocijama, jer je trebao izaći iz postrojbe i, sjećam se, ljutio se što su imali priliku, a bila je zabrana djelovanja… sjetio se i telefonskog poziva iz Crne Gore kada ga je verbalno napala sestrična jer mi napadamo Dubrovnik!!! Bio je sretan što se konačno naspavao u nekoj vikendici, veselio se što se vraća raditi. No sestrica Smrt ga je uzela za ruku i povela u vječni mir k Dobrim dečkima.“

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.

Kontaktirajte nas

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja