Rođen je u Janjevu na Kosovu, 7. lipnja 1963. godine, kao drugo od osmero djece u obitelji Marka i Regine. Imao je četiri sestre i trojicu braće, jedan od njih – Anton prisjetio se starijeg brata:

„U mladosti je bio dosta zaigran, odraslo dijete. Jako je dobro igrao šah, znam da ga je rijetko tko mogao pobijediti. Također volio je igrati nogomet, mislim da je jedno vrijeme igrao za lokalni klub „Metalac“. Janjevci znaju da je bio poznat po tome što je u Janjevu isfuravao nove modne trendove i po tome ga se sjećaju. Iz Zagreba je dofurao prvu šarenu trenirku u Janjevo.“

Godine 1982. doselio je u Zagreb gdje je završio Srednju tehničku školu te se zaposlio. Ipak s obitelji je ostao jako povezan o čemu svjedoči Anton Đuđa.

„Dolazio sam mu svako ljeto, kada bi mi škola završila, u Zagreb, a onda smo išli i na Rab gdje smo imali obiteljski posao. Bio je nježan i uglavnom se družio sa sestrama. Pamtim ga kao osjećajnu i uvijek nasmijanu osobu. Imao je istančan osjećaj za pravdu i borio se svim sredstvima da pravda pobjedi. Znao je biti i samokritičan i kada pogriješi uvijek je to priznao. Nije bio tvrdoglav već je znao popustiti kada je trebalo.“

Zajedno s bratom Paškom, Nikola Đuđa, na početku rata javio se dragovoljno u Narodnu zaštitu, a potom i u 145. brigadu Hrvatske vojske. Prvi ratni teren bila mu je Banovina. Njegova postrojba ondje je držala položaje na području sela Međurače. Ondje se upoznao s, danas poznatim fotografom, Krasnodarom Peršunom s kojim je bio u istom vodu, a kojemu je ostao u sjećanju po prijaznosti, poštenju i iskrenosti. Peršun je naglasio i iduće:

„Osim toga bio je vrlo hrabar. Nikada nije dvojio kada se išlo u akciju, uvijek je bio spreman. Nije se bojao ili barem nije pokazivao strah, staložen, stalno bi išao prvi. Na neki način on je bio dobri duh našeg voda. Tada se nije gledalo tko je odakle i nismo ga kao Janjevca gledali drugačije, bili smo vrlo kompaktni. Nikola je bio privržen svojoj domovini i našem zadatku da je obranimo. U jednom trenutku došao nam je jedan viši časnik i pitao tko se želi pridružiti izvidničko-diverzantskoj postrojbi. Nikola je kao najhrabriji, otišao jedini iz našeg voda i tu su se naši putevi razdvojili.“

Taj dio ratnog puta nije poznat niti uredniku emisije, kao niti njegovom bratu Antonu.

„Nikola nije puno pričao o svojem ratnom putu. Svaki put kada bi ga nešto pitao na tu temu rekao je da to nije za moje uši. Znam samo da ga osjećaj za pravo i pravdu nije napustio niti na ratištu te nije dao hrvatskim vojnicima da maltretiraju srpske civile. Brat Paško skinuo se prije njega. On je dosta dugo ostao u vojsci. Bilo bi mi drago da se javi netko ako ga pamti iz tog razdoblja.“

Sa stvarima koje je doživio u ratu Nikola se očito teško nosio te si je 5. srpnja 1994. godine oduzeo život. Bio je to šok za njegovu obitelj. Pokopan je na zagrebačkom groblju Miroševec. Za doprinos u obrani Republike Hrvatske odlikovan je Spomenicom domovinskog rata 1990. – 1992.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.