Samostalni izviđački vod 139. slavonskobrodske brigade Hrvatske vojske sastojao je od mladih dragovoljaca od kojih su neki jedva prešli prag punoljetnosti. U svim akcijama isticali su se hrabrošću i požrtvovnošću, a tako je bilo i u srijedu 22. travnja 1992. godine, svega tri dana nakon Uskrsa. Iz baze u Divoševcima dignuti su u Bosansku Posavinu u kojoj se tih dana počeo rasplamsavati rat. Srbi iz sela Novi Grad onemogućavali su čestim provokacijama komunikaciju preko Save između sela Svilaj na lijevoj, hrvatskoj obali i sela Donji Svilaj na desnoj, bosanskoj obali. Između hrvatskih položaja kod Svilaja i srpskih kod Novog Grada nalazilo se 2-3 kilometra prostora kojeg nije nitko kontrolirao.

Izvidnici 139. brigade trebali su izvidjeti to područje. Prvi problem pojavio se kada su nakon prelaska Save uočili nizak moral kod domaćih branitelja, naime nitko nije s njima htio krenuti u akciju kao vodič. Već tu je kod hrabrih mladića krenula vladati određena napetost. Glavnina grupe krenula je nizvodno prema Novom Gradu uz nasip, dok je dio koji je određen da im štiti bok išao uz rijeku Savu. Kako je to područje u to doba godine već bilo okruženo visokim raslinjem puno su sporije napredovali od ekipe uz nasip. U jednom trenutku začuli su pucnjavu. Dio hrvatskih vojnika krenuo je prema nasipu, a Dražen Kasprek Tyson i Dejan Krtolica Krt nastavili su probijanje kroz „džunglu“. Kada su došli uz bok glavnini hrvatskih snaga krenuli su im davati vatrenu podršku ne znajući da im je u njoj ranjen zapovjednik voda te Dražen Blažević Sikira. Uskoro su dvojica nerazdvojnih prijatelja Dejan i Dražen otkriveni te je započela teška borba. Opisao ju je sam Dražen Kasprek:

„Odjednom sam shvatio da ležim. Nije mi bilo jasno što se događa. Gledao sam u nebo iznad sebe a misli su mi munjevito prolazile kroz glavu, pokušavao sam shvatiti što se događa i pokušao sam se uspraviti. Sjeo sam na travu i vidio da su mi hlače i čizma razderane i pokušavao sam se sjetiti gdje sam to razderao. Tada sam postao svjestan da ništa ne čujem! Pogledao sam prema Krtu koji je stajao samo 2 metra od mene i vidio kako mahnito puca prema šumi i nešto mi viče…ali ja nisam ništa čuo. Pogledao sam prema nasipu a na vrhu njega stajao je onaj prvi četnik i čudno se njihao. Tada sam shvatio da ga je Krt rešetao s rafalom. Ponovno sam pogledao nogu i pokušao je podignuti s rukama. Noga se tada samo presavila u potkoljenici, kroz hlače je izvirila kost i tek tada je krenula krv. Kasnije sam često razmišljao o tome i zaključio da je od ranjavanja pa do pokušaja da podignem nogu prošlo jedva pola minute, a meni se činilo kao cijela vječnost. Kada sam vidio kost i svu onu krv koja je jurnula iz noge, samo sam legao nazad, u glavi mi je nešto govorilo da moram ostati ležati. I dalje nisam ništa čuo i čudio sam se tko me sada u svoj ovoj situaciji još i gađa zemljom. Lagano sam nagnuo glavu na stranu i shvatio da me nitko ne gađa zemljom nego se meci zabijaju u zemlju pored moje glave.

Tada sam ponovo čuo zvukove i pucnjave ali mi se činilo negdje daleko u daljini. Uskoro sam shvatio da Krt i dalje roka po njima i štiti mene. Čuo sam ga kako mi viče da se otkotrljam u kanal. Prva suvisla misao nakon ranjavanja je bila PUŠKA! Gdje mi je puška?! Okrenuo sam se na lijevu stranu i ugledao ju pored sebe. Malo sam se nagnuo da ju dohvatim i kada sam ju već imao u ruci osjetio sam još 2-3 udarca u desnu stranu, u visini bubrega. Opet sam bio pogođen. U glavi mi je samo bilo kako se s puškom otkotrljati u kanal. Počeo sam se okretati ali oštra bol u desnoj strani me je natjerala da ponovno legnem na leđa. To mi je možda i spasilo život. Sa suprotne strane od one s koje sam dobio tri metka kod bubrega, sada sam dobio još jedan u predjelu stomaka. S obzirom da sam ležao, metak me je samo poderao po preponama i stomaku i prozviždao mi iznad glave. Da sam kojim slučajem imao podignutu glavu pogodio bi me direktno u nju. Više nisam brojao gdje sam sve pogođen, nego sam zadnjim naporom uspio se otkotrljati u kanal. Srušio sam se u njega naglavačke a noga mi se čudno prebacila preko mene. Pokušavao sam se okrenuti u neki bolji položaj. U tom trenutku se Krt, povlačeći se unatraške i pucajući pao preko mene, srušio u kanal. Iako sam bio teško ranjen i krvario iz nekoliko rana, bila mi je smiješna ta situacija. Gurnuo sam ga zdravom nogom kako bih ga maknuo sa sebe ali on se nije micao. Pomalo sam se primaknuo do njega i uhvatio ga ispod glave. Niz ruku mi se slijevala krv. Moj najbolji frend Krt bio je mrtav. Ležao sam izrešetan sam u kanalu s mrtvim frendom u naručju.“

Dražen Kasprek preživio je zahvaljujući naporima njegovih suboraca koji su ga izvukli na sigurno odakle je prebačen u bolnicu u Slavonski Brod. Uspomenu na njegovog najboljeg prijatelja, Dejana, održava Rukometna akademija „Dejan Krtolica“ u Slavonskom Brodu.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.