Henrik Štimac rođen je 28. travnja 1969. godine u Rijeci od oca Maksimilijana i majke Marije rođene Blašković. Djetinjstvo je proveo i osnovnu školu završio u Mrkoplju. Nakon osnovne škole upisao je i završio srednju Građevinsku tehničku školu, smjer građevinski tehničar u Rijeci. Nakon završenog školovanja nije radio. Nije bio u braku i nije imao djece. U mladosti je redovito ministrirao u župnoj crkvi Majke Božje Žalosne – Mrkopalj gdje je primio katoličke sakramente: krštenje, Prvu pričest i Svetu potvrdu.

Kada je počeo Domovinski rat dragovoljno je pristupio pričuvnom sastavu policije. U njemu je izvršavao zadaće od 18. kolovoza do 31. prosinca 1991. godine, a početkom 1992. prešao je u 138. brigadu Hrvatske vojske „Goranski risovi“ iz Delnica. Henrik se posebno istaknuo kao pripadnik Interventne skupine koja je odigrala značajnu ulogu u osvajanju vojarni i skladišta u Gorskom kotaru. Kako je istaknuo njegov tadašnji zapovjednik Nikica Orešković Henrik je u napadu pod jakom neprijateljskom vatrom s nezaštićenim kamionom provalio ulaznu kapiju i omogućio suborcima upad i zauzimanje vojnog skladišta sa streljivom, eksplozivom i vojnom opremom. Kada je čuo da je u Rakitju ustrojena 204. „A“ brigada Vukovarskih veterana odlučio se javiti u novu postrojbu kazavši bratu Mihovilu:

„Ne mogu ležati pod goranskom bukvom dok gori dalmatinska maslina i slavonski hrast“. 

U postrojbi prekaljenih hrvatskih ratnika Trpinjske ceste, Mitnice i Sajmišta vrlo brzo stječe iznimno poštovanje. S postrojbom prolazi bojišta gdje su vukovarski branitelji dragovoljno odlazili. Preustrojem 204. „A“ brigade Vukovarskih veterana u 5. gardijsku brigade „Sokolovi“ 1. prosinca 1992. godine dolazi u Vinkovce. U novoj postrojbi je postavljen na dužnost zamjenika zapovjednika pješačkog voda. Nova postrojba nije imala mnogo vremena za obuku već vrlo brzo odlazi na prvo vatreno krštenje. U zaustavljanju silovitog protunapada srpskih paravojnih postrojbi u zadarskom zaleđu nakon operacije „Maslenica“ sudjelovala je taktička skupina 5. gardijske brigade Sokolovi koja je ondje stigla nakon tragičnih događaja 3. gardijske brigade Kune. 

U Zadarskom zaleđu Henrik sa svojom postrojbom čuva crtu bojišta na koti 212 u Kašiću i zaseoku Lakići, odnosno Donjem Kašiću. Postrojba je u tri navrata na terenu boravila više od 100 dana. Tijekom držanja crte bojišta nikada se nije štedio, nego je pokazivao hrabrost, odlučnost i snalažljivost u svim okolnostima. Često je odlazio u izviđanja i donosio dragocjene podatke o kretanjima i rasporedu neprijateljskih snaga. Tragičnog 15. lipnja 1993. godine prilikom izviđanja neprijateljskih položaja aktivirao je protupješačku minu i iako teško ranjen uspio se javiti suborcima koji su ga izvukli do naših položaja. Ozljede se bile preteške i Henrik je položio svoj život na oltar Domovine u 24. godini života. 

Nije dočekao svoju promaknuće u svoj prvi časnički čin – poručnika koji mu je dodijeljen u listopadu 1993. godine. Posmrtno je promaknut u čin satnika u svibnju 1998. godine. Nosilac je Spomenice Domovinskog rata. Svake godine se u Mrkoplju i Fužinama tradicionalno se održavaju duhovno-glazbene svečanosti u znak sjećanja na poginule goranske dragovoljce Henrika Štimca iz Mrkoplja i Dalibora Čebuhara iz Vrata.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.