Josip Uherek – Pepa rođen je 7. listopada 1938. godine u Pakračkim Batinjanima. Po narodnosti je bio Čeh. Naime njegov se otac sa 17 godine doselio iz Češke u Hrvatsku. Josip je u Pakracu zasnovao obitelj s Ružicom, rođenom Briški. Imali su troje djece, a s 35 godina Josip je ostao udovac s troje maloljetne djece u nedovršenoj kući. Sav život posvetio je njihovom podizanju i odgoju. Bio je vrstan stolar, radio je u DIK-u Papuk, a u „fušu“ bi odrađivao parketariju i razne druge stolarske poslove.

Početkom prvih napada na Pakrac, Josip Uherek dragovoljno pristupa Zboru narodne garde. Kao pripadnik 3. voda 3. satnije 76. samostalnog bataljuna Pakrac branio je Malu i Veliku Krndiju te Marinkovce, ali je sudjelovao i u brojnim drugim akcijama na pakračkom ratištu. Pored ostalih sudjelovao je u pokušaju proboja do zarobljenih Bjelovaraca u selu Kusonje s 8. na 9. rujna ’91., uklanjanju barikada na Zukvi u studenom i izvlačenju civila iz Šokačkih Kusonja u prosincu. U spomenutoj knjizi, njegova kćer Ljerka prisjetila se tog posljednjeg razdoblja njegova života:

„Uvijek je bio prvi kada je trebalo odvesti ranjenika ili pružiti bilo kakvu pomoć u sanaciji štete uzrokovane mnogobrojnim napadima. Uvijek je bio među prvima kada su se tražili dragovoljci za akcije koje su se organizirale na višim razinama. Prvi puta je ranjen 19. rujna 1991. iz snajperskog hica na cesti blizu svoje kuće. Ranjen je u nogu. Nije bilo ni jednog vozila te je prevezen drugi dan u pakračku bolnicu gdje mu nije pružena pomoć jer je bolnica bila puna težih ranjenika. Zahvaljujući doktoru Vidoviću prebačen je u kutinsku bolnicu gdje mu je izvađen metak koji se zaustavio pored same arterije. Drugi puta je ranjen 15. prosinca 1991. na dan koji se neće zaboraviti po broju ispaljenih metaka i granata, na dan kada nismo imali vozila da prevozimo ranjenike do Obriježi i prema Kutini. Zadnji dan njegovog života 2. travnja 1992. odlazi na stražu sa svojim prijateljem Zvonimirom Lackovićem sa koje se nije vratio. Iznenadni minobacački napad naglo je prekinuo njegov život u 22 sata i 30 minuta u 54. godini života. Nikome ne želim takav trenutak u životu; kada sam stigla do njega, više nije ostao ni tračak života za bilo koju riječ, ono što sa sigurnošću znam iz položaja njegova tijela, izraza lica i zgrčenih ruku pored njegove glave je sigurno da su njegove misli bile upućene svojoj djeci kojoj je posvetio čitav svoj život.“

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.