Željko Kulušić rođen je 8. svibnja 1954. godine u Zagrebu u splitskoj obitelji Otta i Vesanke. Odrastao je u Splitu zajedno s mlađim bratom Krstom te je u tom gradu završio osnovnu i srednju pomorsku školu. Bio je izrazito društven i omiljen u društvu. Imao je puno različitih interesa, a pamte ga kao vedru osobu punu energije. Posebno je volio nogomet i automobile kao i putovanja. Putovao je po Europi i Aziji. Bio je oženjen Romanom s kojom je imao sina Željka te kćer Dajanu, a iz prvog braka imao je također sina Željka.

U samim počecima Domovinskog rata, još u travnju 1991. Željko Kulušić pridružio se Narodnoj zaštiti Splita, a u studenog 1991. priključio se 141. brigadi s kojom sudjeluje u borbenim djelovanjima, uglavnom na drniškom bojištu. Zajedno s njim poginuo je njegov bratić Josip Šantić, sin Vesankine sestre Slavenke.

Josip Šantić također je kao i Željko potjecao iz splitske obitelji te je odrastao u Splitu, ali je rođen 1946. u Zagrebu. Bio je najmlađi od troje djece Ive i Slavenke. Živio je s bratom Andrijom i sestrom Marijom te majkom i očuhom Mirkom Fifakom. U Splitu je završio osnovnu i srednju ugostiteljsku školu. Bavio se ugostiteljstvom, a volio je glazbu i ples, kao i nogomet te šah. Imao je četvero djece – Vedrana, Antoniju, Ivu i Tinu. U studenom 1991. mobiliziran je u sastav 141. brigade u čijoj uniformi uskoro pogiba. Bratići Željko i Josip pokopani su istodobno na splitskom Lovrincu, a sprovodne obrede vodio je don Ivan Cvitanović iz župe Sveto Duje koji je pored ostalog kazao:

Jučer me naši hrabri gardisti iz Velog Varoša zamoliše da dođem danas ovdje na sprovod, da odam poštovanje, da se poklonim zemnim ostatcima naših dragih mučenika Željka i Josipa. I zato u ovom trenutku u ime svih njih, i u ime cijele župe, pa ja bih rekao i u ime cijeloga hrvatskoga naroda, opraštam se od ovih dragih hrvatskih mučenika. U ovome trenutku, trebao bih doista biti hrabar, jer hrabrost je krijepost koja ne podliježe licemjerju. I zato pred ovim svijetom ovdje, koji vas je došao ispratiti na zadnji privremeni počinak do trube uskrsnuća Kristovoga, kada će doći suditi žive i mrtve, sve nas – opraštam se od zemnih ostataka vaših, duboko se klanjam vašim sjenama, dragi hrvatski mučenici Josipe i Željko! Klanjamo se ovdje i divimo se svim našim hrvatskim bojovnicima gardistima. Veliki su to nekrvni mučenici, a vi krvni mučenici i na Oltaru hrvatske Domovine položili ste svoje živote. Vi padoste žrtvom i dadoste sve: krv, život, mladost; radi slobode i zato na ovom hrvatskom Oltaru naše Domovine teško je reći neku biranu riječ, koja bi mogla sada nešto utješiti. Ali zato, jer vi dajete to svoje sve i prinosite da ova naša hrvatska teška duga bremenita Kalvarija doživi što jače uskrsnuće kojemu već naziremo njegovu zoru, u toj veličini nalazite se vi i postavili ste sebe. I zato, jer kao hrvatski narod doista smo miroljubivi, a da nismo miroljubivi ne bismo u svoje krilo ni primili ovakve strahovite monstrume, unterbarbare koji nas sada kidaju, ubijaju našu mladost i žele zauzeti upravo tu našu kuću gdje smo ih primili. Ali eto, taj Hrvat postade u ovome trenutku svjestan sebe i kaže: Nema više ovdje konaka, idemo preko praga! Vi ste u toj borbi položili svoje živote! Zato smo vam duboko, duboko zahvalni!

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.