Zbog učinkovitosti u organizaciji, ali nadasve zbog važnosti postojanja takve postrojbe na planini Velebit, Glavni stožer Hrvatske vojske 27. travnja 1992. godine donio je odluku kojom se Satnija stavlja pod njihovo zapovjedništvo kao specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske pod zapovjedništvom Josipa Lucića. Promjena statusa postrojbe koja je na Velebitu boravila još od studenog 1991. očitovala se u mnogo čimbenika. Primjerice Satnija više nije morala toliko brinuti o logističkoj opremljenosti. O svemu je više kazao dozapovjednik postrojbe Đuro Sekelj – Knor u monografiji „Planinska satnija Velebit“, autora Tomislava Šulja:

„Kako je rat odmicao, kako su se mijenjale neke okolnosti u borbenom smislu, tako su se neki ljudi povlačili, a neki ljudi su dolazili u Satniju. Tako da se Satnija proširila sa početnih 30-40 ljudi na skoro 90-100 ljudi, pa onda još i na više. Što se tiče ljudstva, popune, ustroja i birokracije taj dio najviše je vodio Jerko Kirigin. On i još neki provjereni ljudi u Zagrebu vodili su brigu o tome koliko se još može ljudi primiti i koliko nama u sastavu treba tih ljudi koji su se javljali. Jere je uskoro uspio ishoditi da spadamo pod nadležnost Glavnog stožera Hrvatske vojske. To je nama bilo i više nego dobra vijest jer otada na nižim razinama nisu s nama mogli ni pokušati manipulirati kako su htjeli. Bila je to vrlo značajna promjena i tu ideju Jerko je i više nego dobro zamislio i realizirao. I prije smo imali strogo određenu zapovjednu hijerarhiju, a otada je to postalo još djelotvornije. Nažalost, zna se da je u ratu bilo dosta propusta, a propusti su nosili i žrtve. Ako je nečemu Jerko težio, to je bilo da učini sve što je u njegovoj moći da netko od naših vojnika ne strada zbog tuđe pogreške. Nakon preustroja nama zapovjednicima viša zapovjedna hijerarhija bila je: Jerko Kirigin – Franjo Feldi – Janko Bobetko i gotovo! Drugih zapovjednika nije bilo iznad nas da bi nam mogli zapovijedati. Na sastanke u zapovjedništvo stožera u Starigradu išao je Jerko, a kad nije išao on išli bi Host ili ja. Mene osobno na tim sastancima zanimale su isključivo stvari koje se tiču djelovanja naše postrojbe. U to sam htio biti upućen, a za sve drugo nisam htio se interesirati jer su u toj početnoj fazi rata informacije naokolo nemilice curile. Što smo mi manje znali o stanju na bojišnici, a koje se nas ne tiče, to je za nas bilo bolje. Što se za nas manje znalo, tim je bilo bolje za sigurnost postrojbe. Mi smo bili na Velebitu, informacije o našim položajima i djelovanju mogle su nas izložiti kojekakvim opasnostima. I zato je bilo  pametno da se o nama ne zna previše. (…) Dakle, kako u logističkom, tako i u sigurnosnom smislu za nas je odluka Glavnog stožera kojom su nas podložili pod svoju nadležnost bila od golemog značaja.“

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.