“Malo prije 7 sati ujutro JNA je izvela pomorski desant na Rt Pelegrin u Župi dubrovačkoj, a par sati kasnije se pojavila i jugoslavenska zastava na crkvici sv. Petra na brdašcu Trapit. Ovim činom obrana Župe je dovedena u situaciju da se mora izvući, odustati od obrane na dotadašnjoj crti koja se prilično čvrsto držala, i pokušati uspostaviti novu u području Dubca. Ipak, iscrpljene i demoralizirane hrvatske snage, koje su u ovom povlačenju imale jednog poginulog, jednog nestalog i nekoliko ranjenih, nisu se uspjele zadržati na Dubcu, a tada se i Brgat našao u neodrživoj situaciji. Ostavši bez desnog boka, Brgat, koji je 24 dana izdržao bez gubitaka terena, bio je primoran na povlačenje zbog opasnosti da bude odsječen s leda. Ovo je pak izazvalo i povlačenje obrambenih snaga u Komolcu, a domino efektom i iz cijele Rijeke dubrovačke. Tako se do noći cijela dubrovačka obrana povukla u uže gradsko područje, a zatim raspala. Sama noć je dočekana s neizvjesnošću, mali dio branitelja krenuo je u bijeg morskim putem, a veći dio se vratio kući ili u hotele gdje su im bile obitelji ili prijatelji, usput skrivajući oružje. Bila je to noć u kojoj se postavljalo zastrašujće pitanje – je li Dubrovnik pao?“, opisao je 24. listopada 1991. godine u svojoj knjizi „Zagonetka pobjede“ Oliver Pezo.

Nakon niza bjesomučnih i upornih pokušaja JNA je uspjela probiti istočnu crtu obrane grada. Pomorski desant onemogućio je daljnju obranu Župe, koja je bila višednevno napadana topničkom paljbom jer je postalo očito da će njezini branitelji biti okruženi ako se ne povuku. Tijekom povlačenja poginuo je Ivica Matić rođen 1967. u Crvenom Grmu kraj Ljubuškog u Hercegovini.

Trenutka njegove pogibije u „Zagonetki pobjede“ prisjetio se Marin Volarević:

„Iz dvora kuće zviždukom nas je dozvao pripadnik rezervne policije i rekao da počinjemo s povlačenjem prema samostanu u Šumarku ispod Čibače Tijekom povlačenja između kuća nas je pratila vatra nekog snajperista koji je bio prilično prepadnut pa mu je svaki hitac završio visoko na fasadi kuća iznad naših glava. Sunce nas je grijalo pa se činilo da nitko ne žuri. Prebacio sam se na začelje razvučene kolone za slučaj da nekoga ipak pogodi. Uskoro sam došao do ruba šume ispod samostana gdje smo krenuli lijevim puteljkom i tada je počela kanonada s istoka. Granate su pogađale u krošnje borova iznad naših glava, sve je bilo puno dima, ali nitko nije bio teže povrijeđen. Preskočili smo suhozid i otvorili garažu kuće u koju smo se svi užurbano smjestili tražeći nekakav zaklon. Na vratima je stajao Ivan koji je kao domaćin pridržavao vrata. U trenutku sam osjetio slabost u desnoj nozi, a potom eksploziju koja me je odbacila prema Ivanu. Sve je bilo u prašini i dimu. Inkalo je začuđeno gledao veliki geler koji mu se zabio u rasplinjač strojnice, Ivan je ležao u hropcu, a ja sam, videći da se ne mogu osoviti na noge, dopuzao do njega i odmah mu primijetio krv iz uha. Na potiljku mu je bila nevelika rana kuda je geler ušao. Povikao sam da netko nađe leda, a ja sam preostalom vodom namakao zavoj pokušavajući razumjeti mladića iz rezervne policije koji je rekao da nema niti vode niti struje već mjesec dana. Ivan je zahroptao i umirio se, puls nisam mogao opipati, nije više disao… Rekao sam da nađu šatorsko krilo i pokriju ga.“

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.