Angažirano je preko 700 policajaca, od kojih je dobar dio u redove policije stupio u međuvremenu kroz Tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. Ipak potrebe za intervencijom nije bilo jer je dolazak “grobara”, navijača beogradskog Partizana, izostao. Za nezaboravnu atmosferu na utakmici koja je završila 0-0 pobrinula se navijačka skupina modrog kluba „Bad Blue Boys“ koji su proslavili petu obljetnicu postojanja te od tada 17. ožujka uzimaju kao datum osnutka. Većina pripadnika te navijačke skupine uskoro je tribine zamijenila ratištem, mnogi od njih u borbi za samostalnost i slobodu Domovine položili su svoje živote. Ovo je prilika da se nekih prisjetimo.

Uspomenu na „Bad blue boyse“ koji su poginuli u Domovinskom ratu njihovi nasljednici održavaju na razne načine, tako se u čast Maria Babića svake godine na zagrebačkoj Trešnjevci održava nogometni turnir. Na neke pak druge podsjećaju murali po raznim zagrebačkim kvartovima. Jedan od njih nalazi se na Osnovnoj školi u Zapruđu, a njihova imena na spomen ploči poginulim braniteljima unutar same škole. Na stranici zaprudje.hr sačuvane su priče o trojici njih – Kruni Vuletiću, Aleksandru Paniću i Nenadu Debeljaku koju prenosimo u cijelosti:

Nenad  Debeljak, zvani Đebo, a kao mlađi imao je još jedan nadimak po kojem smo ga poznavali – Pedonjca. Kaj to znači nemam pojma, u Zapruđu su se nadimci dijelili ko oni listići za “kredite” oko Trga, tak da se niko nikad nije o tome ni puno pitao. Odmalena vatreni Dinamovac, još od doba kada se na sjever ulazilo po “kapa sistemu” i to na jednu ulazi nas desetak jer nije fora da svak ima svoju kapu koja košta ko kutija cigareta, jel tak?  Pravi sportski tip i obožavatelj nogometa u svakom smislu: kao igrač, kao gledatelj i kao navijač. Nezaboravni su naš razgovori starijih i mlađih ekipa na klupicama Zapruđa, svakodnevni o nogometu navijanju, a posebno kada bi se čekao neki veliki derbi. Tada bi se danima, pa i tjednima prije u tim razgovorima nabrijavali,  sa strepnjom iščekivali to nedjeljno jutro i kretanje na utakmicu. Kada bi sve završilo osjećali bi se kao ispuhani baloni, tako je uostalom sa svakim gorljivim iščekivanjem. Kasnih 80-ih odselio se iz Zapruđa, ali je ostao potpuno povezan sa njim. Nikada nije zaboravio mjesto odrastanja, a ni ono njega. Njegovi frendovi iz generacije ’68. bili su zaista pravi navijači i BBB-i, većina dečki neustrašiva srca, pravi boysi i domoljubi. Kada se je u rano ljeto skupljlala ekipa dragovoljaca u kvartu, inkognito, nije bio tu sa nama i to ga je mimoišlo. Ali nemirna duha kakav je bio i beskrajno odan svojim prijateljima, dobra i široka srca od roditelja iz pitomog Međimurja, nije imao mira. Gledajući sva nesretna događanja te jeseni 91′ , odlučno je rekao kao i mnogo puta do tada: “Ja ne mogu ovo gledati pred televizorom, idem!“. Na Velesajmu se skupljala bojna za proboj do Vukovara kao pomoć polumrtvom gradu. Nažalost, ta bojna nikada se nije uspjela probiti tamo gdje je krenula, a mladi Đebin život završio je blizu sela Ostrova, kod pruge, na rukama legende BBB-a Vladimira Galovića-Dugog. Tako je prst sudbine i tu odigrao svoje. Bog mu dao pokoj duši koju je tako nesebično predao za svoga bližnjega!

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.