Odmah po osnutku Jedinica provodila vojnu obuku s ciljem što bržeg stavljanja u punu borbenu spremnost. Već ranije njezini djelatnici, uglavnom policajci iz starog sustava, bili su obučeni za zadaće poput osiguranja objekata i štićenih osoba, pa je Jedinica shodno tome preuzela osiguranje najviših državnih dužnosnika – ministra obrane Martina Špegelja te ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca. Isto tako, Jedinica je pratila i osiguravala važne transporte kojima se distribuiralo naoružanje po Hrvatskoj, a prvu značajniju akciju imala je već sredinom veljače. 

Jedinica je tijekom veljače i ožujka 1991. godine intervenirala u uspostavljanju javnog reda i mira na području Daruvara i Pakraca. Ubrzo je većina pripadnika ATJ “Sljeme” otišla u razne krajeve Hrvatske gdje su činili zapovjedne strukture Posebnih jedinica policije koje su u ljeto 1991. prerasle u Specijalne jedinice policije MUP-a Republike Hrvatske.

Na današnji dan, 6. veljače 1994. godine u Golubincima u Srijemu, nedaleko Stare Pazove ubijena je 26-godišnja djevojka Marija Purić dok je u dnevnom boravku gledala televizor. Ubojica (ili ubojice) uskočili su u prostoriju s terase, u vrijeme dok su roditelji također bili u kući, ali u drugim prostorijama, te joj zadali ubode nožem u grudni koš od čega je ubrzo preminula. Ovaj događaj unio je dodatan strah u kosti vojvođanskih Hrvata koji su ostali u Golubincima primajući prijetnje, često i uz fizička maltretiranja. 

Tijekom 1991. godine u selo se doselio niz Srba koji su napustili Hrvatsku, dok je niz Hrvata napustio svoje domove. Tako je brojka od 2500 Hrvata (39,5% ukupnog broja stanovnika) pala, prema popisu iz 2002., na 799 (15,5%). Ubojstvo Marije Purić nikada nije do kraja istraženo i za njega nikada nitko nije odgovarao. Neki Hrvati su nakon tog događaja odlučili napustiti rodnu Vojvodinu, a među njima bio je i Milan Vidaković koji je svoje svjedočanstvo podijelio na web stranici „Neispričane priče“: 

“(…) 6. februara 1994. u selu Golubinci dogodio se strašan zločin. Toga dana zaklana je Marija Purić u svojoj sobi dok je gledala televizor. Tu tragediju doživeo sam lično kao da se dogodilo nekome ko mi je bio sasvim blizak! Tada su me po prvi put obuzeli ozbiljni strahovi. Međutim ono što me je najviše zaprepastilo bile su glasine koje su se širile po Staroj Pazovi u vezi tog događaja. Glasine su bile toliko odvratne da su čak išle dotle da su Marijine roditelje i brata dovodile u sumnju sa tim zverstvom. Nisam mogao da verujem šta su ljudi bili sve u stanju da izmisle i izgovore.(…) Uznemirenost zbog telefonskih pretnji, ignorisanje državnih institucija, strahovi koji su se javili zbog Marijine tragedije te razmišljanja i stavovi ljudi u mojoj blizini doveli su me do takvog stanja svesti da sam stekao dojam da sam se zatekao u okruženju apsolutnog ljudskog idiotizma i bezumlja! Istovremeno, osetio sam se usamljen u svojim razmišljanjima i društveno nepoželjan. Zbog svega toga, odlučio sam se na životni iskorak i trajno napustio sredinu u kojoj sam odrastao.”

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.