Nakon što je u kolovozu 1991. godine okupirano selo Voćin nedaleko Slatine dio Hrvata pobjegao je iz mjesta, a dio ostao u njemu živjeti nadajući se da će u kakvom-takvom miru moći ostati u svojim kućama. Ipak, maltretiranja su bila svakodnevna, a dolaskom jeseni i intenzivnija. Na današnji dan, 22. listopada 1991. godine, teroristi Rajko Bojčić, Borivoje Lukić, Ljubiško Novaković, Milenko Bogatić, Richard Glušac, Zoran Jovakarić i Stevo Šimić u jutarnjim satima su satima krenuli nasilno ulaziti u kuće civila. Uz prijetnju oružjem, silom i bez osnove uhitili su i priveli 19 civila. Nakon uhićenja pritvorili su ih u podrumske prostore bivše Jugobanke u Voćinu, koji su bili djelomično ispunjeni vodom. Ondje su ih tukli palicama, rukama i nogama, i na druge načine zlostavljali. Tamo su ih držali u strahu i neizvjesnosti sve do večernjih sati kada su ih pustili.
U svojoj knjizi „Sretan ili nesretan“ tog se dana prisjetio Darko Božičković, dragovoljac Domovinskog rata koji je po okupaciji napustio selo:
„Loše vijesti dolaze mi iz Voćina. Beli orlovi, šešeljevci, ili kako su se već zvali, dolaze iz Srbije u ispomoć srpskoj paravojsci. Došlo je oko 150 četnika. Čujemo da Hrvate zatvaraju, da je provedena racija, posebno po Prebendi, da je uhićeno tridesetak Hrvata. Sve muškarci, među njima i moj otac. Zatvoreni su u podrumu bivše Slatinske banke Čujem da neki četnici imaju namjeru baciti bombe kroz prozor među ljude, drugi ih sprječavaju. U podrumu su neljudski uvjeti, prostorija mala, stisnuti jedan uz drugog, zagušljivo, hladna voda preko obuće. Nuždu vrše u samoj prostoriji. Mlađi dečko, Hrvat, Josip Pajtl, boluje od epilepsije. Hvata ga napad, pada u podrumu. Ali medu tim barbarima bilo je i ljudi, pa puštaju zatočene. Međutim, za mladog Hrvata, mog susjeda Dragu Dorića, koji je isti dan uhićen kao i ostali, ali nije odveden u podrum, predvidjeli su drugu sudbinu. Naknadno doznajem da je viđen na jednom šumskom putu ispod poduzeća „Gaj“, zavezan za jedan debeli hrast, gol do pojasa, isprebijan, mučen, ali tada još živ. Prolazila je onuda manja skupina srpskih paravojnika iz sela Macuta, čuli su zapomaganje i prišli mu, vidjeli ga. Pričali su s njim, molio ih je da mu pomognu govoreći „tu su neki ljudi, ubit će me“. Shvativši da su njegovi mučitelji negdje u blizini i da ih možda promatraju iz obližnjeg žbunja, ostavili su ga tako svezanog za stablo i nastavili pješice prema Macutama. Drago i njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronadeni i vodi se kao nestao. Iako je poznato tko je Dragu odveo iz kuće, zauvijek rastavio od supruge i kćerkice stare nepune dvije godine, ti zlotvori su i dalje slobodni.“
Dragu Dorića, zvanog Sitni, rođenog 19. svibnja 1959. godine, od kuće su odveli Zoran Miščević i Milenko Bogatić. Silom i uz prijetnju vatrenim oružjem ugurali su ga u vozilo te se s njim odvezli i usmrtili ga na nepoznatom mjestu. Trag mu se gubi kod Drvno-industrijskog poduzeća „Gaj“. Ako imate bilo kakvu informaciju o nestaloj osobi molimo vas da obavijestite najbližu policijsku postaju ili nazovete na broj 192.
Borna Marinić / Foto: HKM
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.