Nakon što su napunili zrakoplov gorivom, zrakoplovci su poletjeli oko 13 i 15 sati sa sinjskog aerodroma, gdje je bila baza Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade, prema Divuljama. Nedugo potom, u niskom su letu krilom zahvatili žicu dalekovoda. Nakon nekoliko stotina metara to krilo se slomilo i palo na zemlju. Ubrzo je zrakoplov udario u brdo Šimčeva međina nakon čega se zapalio. Bila je to jedna od prvih i najvećih zrakoplovnih nesreća u Domovinskom ratu. Poginuli su pilot-instruktor Glavnog stožera Hrvatske vojske Bojan Vojvoda iz Zadra, pilot Operativne zone Split Mladen Škalic iz Splita te trojica pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. brigade – pilot Branko Fridel iz Splita, mehaničar Boris Kekez iz Splita i padobranac Davor Šabić iz Sinja. Pad zrakoplova čudom je preživio padobranac Zvonko Kovačević koji je zadobio ozljede obje noge, ruke, prsišta, rebara i glave. 

„Bila je lijepa sunčana nedjelja. Avionom AN-2 stigli smo iz Divulja. Imali smo zadaću napuniti avion gorivom iz tanka koji je bio ovdje na Piketu i vratiti ga u Divulje kako bi već sutradan počeli s planiranom obukom padobranaca i pilota. Napunili smo avion gorivom, kako se to kaže ‘do čepa’, i u prvim poslijepodnevnim satima poletjeli. Krenuli smo prema Sinju, poletjeli smo pistom od istoka prema zapadu. Za ovu rutu bilo je uobičajeno da nad Sinjem avion skreće lijevo, prema Kukuzovcu. On je, međutim, u niskom letu nastavio ravno, preletio je vojarnu Kula i kada je došao do Ruduše, tamo negdje iznad Ciglane, išao je u oštri desni zaokret. Tada je udario u žicu dalekovoda. Osjetili smo da se avion zatresao. Ubrzo se vratio u ravni let. Ja, Davor Šabić i Boris Kekez bili smo u dijelu aviona za putnike, odnosno padobrance, dok su u pilotskoj kabini bili piloti Bojan Vojvoda, koji je upravljao, i Branko Fridel, a s njima je bio i Mladen Škalic koji na ovom kobnom letu nije pilotirao. Bilo nas je, dakle, ukupno šest. Nakon što smo osjetili da se avion zatresao i potom vratio u ravni let ja sam pogledao kroz prozor i na donjem dijelu lijevog krila zapazio omotanu čeličnu sajlu. Okrenuo sam se Šabiću i Kekezu i kazao ‘Zakačili smo dalekovod’. Na to je Kekez rekao: ‘Ništa za to, vratit ćemo se na aerodrom, skinuti sajlu, ako treba što popraviti i nastaviti dalje.’ Baš u to trenutku vidio sam kroz prozor da se sajla zategnula i tada nam je polomila lijevo krilo. Avion se naglo nageo na lijevu stranu. Od snažnog trzaja ja sam pao na pod i uhvatio sam se rukama za stolice. Čvrsto sam se držao ležeći na podu i zahvaljujući tomu nisam se, kao ostali, u trenutku udara u zemlju nekontrolirano nabio naprijed. Ne znam jesam li izgubio svijest. Ako jesam to je bilo vrlo kratko.

Kada sam došao sebi teško sam disao. Boljela su me prsa, vjerojatno od udara u stolice. Dobio sam i udarac u glavu. Jedna noga mi je bila ukliještena među zgužvanim limovima. Nekako sam je uspio izvući, ni danas ne znam kako, vidio sam da prednji dio aviona u predjelu motora gori. Dim se širio i prema prostoru u kojemu sam ja bio, toliko da se više ništa nije vidjelo. Nisam mogao vidjeti ni jednog kolegu. Zvao sam ih imenima, Šabana, Kekija, Fridela, ali odgovora nije bilo. Čulo se samo lagano pucketanje vatre, a nosnice je parao miris goriva. Pomislio sam da ćemo izgoriti jer smo bili puni goriva. Čak sam za takav rasplet bio spreman upotrijebiti pištolj da bih skratio muke. U jednom trenutku sam vidio da se trup aviona raspukao. Nogama sam udarao po tom dijelu da proširim otvor. Hvala Bogu, uspio sam proširiti i izvukao sam se vani. Tu su već bili ljudi iz susjedstva. Oni su me odvukli dalje od aviona. Rekao sam im da su unutra petorica ljudi, da ima i bombi i streljiva te da je avion pun goriva. Oni su već donijeli neki alat, čini mi se sjekire, krampove i slično i namjeravali su izvlačiti putnike. U tom trenutku, kada su mene odvukli na nedaleku livadu avion je u sekundi planuo. Vatra je zahvatila gorivo kojega je u rezervoaru bilo preko tisuću litara. Time je sudbina mojih suputnika bila zapečaćena. Je li netko od njih petorice još bio živ ili nije ostala je vječna tajna.“

Prisjetio se za Slobodnu Dalmaciju preživjeli Zvonko Kovačević kojeg je do Hitne pomoći u Sinju prevezao je ratni snimatelj Petar Malbaša svojim automobilom, a odande je prebačen u KBC Split gdje se oporavljao od teških ozljeda. Na vlastiti zahtjev poslije sedmodnevnog liječenja u KBC Split pušten je na liječenje kod kuće, a zatim se vratio na bojište. Kao pripadnik diverzantskog voda 4. gardijske brigade prošao je do kraja Domovinskog rata niz ratišta.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.