Stara godina 1991. bila je nemirna na većini ratišta u Hrvatskoj. Izuzetak nije bila niti Banovina. Položaji hrvatskih snaga našli su se pod topničkim udarima. Jedna neprijateljska granata kod Glinske Poljane usmrtila je četvoricu pripadnika „Crnih mambi“ – 1. bojne 2. gardijske brigade Hrvatske vojske. Zoran Breškić, Željko Drmić i Ante Salapić stradali su na licu mjesta dok je Božo Perković idućeg dana podlegao teškim ranama.
Željko Drmić rođen je 22. rujna 1968. godine u Prisoju kraj Tomislavgrada. Na hercegovačkom kršu odrastao je kao najmlađi od osmero djece u obitelji Stipe i Luce. Osnovnu školu završio je u Tomislavgradu, a srednju kemijsku u Zagrebu. Bio je kemijski tehničar zaposlen u poduzeću „INA-OKI“. Pamte ga kao temperamentnog, vedrog, zabavnog, šaljivog, ali i vrlo odgovornog. Aktivno se bavio nogometom. Bio je oženjen Zdravkom (djevojački Pijević) iz Metkovića. Živjeli su u Novom Zagrebu.
Kao dragovoljac, Željko se uključio u Domovinski rat. Bio je pripadnik 2. gardijske brigade, točnije njezine 1. bojne „Crne mambe“. U trenutku njegove pogibije supruga Zdravka bila je u drugom mjesecu trudnoće te se nakon Željkovog stradavanja dragovoljno uključila u 2. gardijsku brigadu. U srpnju 1992. godine rodila je kćer koju je nazvala Željka. Željko Drmić pokopan je na mjesnom groblju u Svetoj Klari, a u ime obitelji od njega se oprostio Ante Topić idućim riječima:
„Dragi Željko, skupljeni smo ovdje na posljednjem tvom ispraćaju. Došli su tvoji najbliži, tvoji prijatelji i znanci, da ti kažemo svoje hvala i svoj zbogom. Svoje hvala za sve one radosne trenutke što smo ih proveli s tobom, za sve one stiske rukom, za sve pozdrave, poljupce i osmjehe, za sve darove i poklone što si nam ih dao, za sve ispijene čaše, ispričane viceve i šale, uspješne driblinge i postignute golove, za sve probdjevene noći po ratištima diljem Hrvatske, hvala za sve ispaljene metke u tvog i našeg dušmanina!
I plače danas tvoja mati, plaču braća i sestre, tvoja udovica i tvoje još nerođeno dijete, plaču tvoji prijatelji, kolege i znanci. Plače tvoja i naša Hrvatska. I ove suze su izraz naše vezanosti s tobom. Oprosti nam što plačemo, oprosti što nismo hrabri, snažni i gordi poput tebe. No iza svih suza i boli izrastamo hrabri i jači, jer ti si danas u svakome od nas, te svaki od nas ćuti u sebi heroja, koji viče: “Znate li zašto ginu hrvatski ratnici?“ Ginu za dostojanstvo svog imena i plemena, za slobodu svog naroda hrvatskoga! Ginu Prisojani, ginu Duvnjaci i Hercegovci, ginu Hrvati širom Domovine da bi hrvatski čovjek mogao živjeti život dostojan čovjeka.“
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.