Selo Laslovo, smješteno između Osijeka i Vinkovaca, na početku Domovinskog rata bilo je naseljeno većinski mađarskim stanovništvom, a kako je bilo okruženo selima nastanjenima srpskim stanovništvom bilo je jasno kako će se prvo naći na meti u slučaju napada na Osijek.
Toga se prisjetio i Branimir Glavaš:
„Bilo je potpuno jasno da Srbi neće dopustiti ostvarenje hrvatske samostalnosti, stoga je Laslovo s namjerom odabrano kao najjužnija, vrlo značajna strateška točka obrane grada Osijeka i to još koncem 1990. godine kada smo proveli prvo naoružavanje. Položaj Laslova posebno je otežavala činjenica da je selo okruženo selima naseljenim većinski srpskim življem. Mjesecima i mjesecima pripremali smo teren, udarili smo dobre temelje za obranu. Stoga i ne čudi da je Laslovo već po otpočinjanju agresije imalo vrlo kvalitetnu organizaciju obrane. Znali smo da povjerenje ukazujemo vrsnim ljudima, znali smo da su oni potpuno spremni da brane svoj dom, a time i Osijek. Ta obrana kvalitativno je rasla iz dana u dan te su domaći ljudi, Mađari i Hrvati, spremno dočekali i potom više od 150 dana odbijali osvajačke nasrtaje jugovojske i pobunjeničkih hordi četnika. Također, valja istaknuti činjenicu da su Laslovčanima cijelo vrijeme, u okviru mogućnosti, dolazile pomagati postrojbe iz Osijeka, a što je bilo od velikog značaja za provođenje ovako dugotrajnog otpora nad nemjerljivo jačim snagama napadača.“
Prvi napadi započeli su već u lipnju 1991. te možemo reći kako tada Laslovo postaje prva crta 17 kilometara udaljenog Osijeka. Naime prvi ozbiljan oružani incident u selu zbio se dan nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost – 26. lipnja 1991. godine. Tada je kroz Laslovo, iz smjera Ade prema Palači, prolazio traktor s naoružanim srpskim pobunjenicima koji su otvorili vatru na hrvatske policajce koji su se nalazili u selu i pritom ranili jednoga policajca. Već sljedeći dan, kroz Laslovo je prošlo 13 tenkova Jugoslavenske narodne armije koji su se smjestili u Palači.
Palaču i Laslovo dijelila je samo željeznička pruga te barikade koje su postavljene u ljeto 1991. godine. U srpnju su oružani napadi na Laslovo postali sve intenzivniji. Kako se situacija nije smirivala, tijekom kolovoza izdana je zapovijed o evakuaciji žena, djece i starijih u dijelove Hrvatske koji nisu pod okupacijom te u Mađarsku koja je spremno prihvatila izbjeglice. Povjesničar Ivan Mihanović koji je doktorirao na temi obrane Osijeka 1991. istaknuo je u svojoj dizertaciji kako se 4. rujna dogodio jedan od najjačih napada koje je Laslovo doživjelo:
“Cjelokupna sela bila je izgrađena za čvrstu i dugotrajnu obranu, s dobrim sustavom veze. Osobito dobra fortifikacija uređena je prema selima Adi i Palači. U Palači, Adi i šumi Vrbik bile su raspoređene oklopno-mehanizirane jedinice JNA. Pripadnici ‘Belih orlova’ i ‘Tigrovi’ Željka Ražnatovića – Arkana nalazili su se u Palači i Silašu. Lokalni pobunjenici ojačani ‘dobrovoljcima’ iz drugih mjesta bili su raspoređeni u svim selima oko Laslova: Markušici, Podrinju, Adi, Palači i Silašu. Zbog toga je 15. kolovoza 1991. 1. četa 1. pješačke bojne 3. brigade ZNG preuzela dio crte laslovačke obrane, no te snage 3. brigade izvukle su se iz Laslova 16. rujna radi odlaska na nove zadatke. U tom razdoblju, 4. rujna. Srbi su izvršili i jedan od najsnažnijih napada pri čemu su uspjeli probiti obranu i osvojiti trećinu Laslova. Poslijepodne istog dana, Laslovu je iz Osijeka stigla pomoć te su u vrlo teškim borbama hrvatske snage uspjele vratiti početne položaje.“
Koncem rujna i početkom listopada obrana Laslova ojačana je novim postrojbama – 3. četom Samostalnog bataljuna Zapovjedništva obrane grada Osijeka te Prvim internacionalnim vodom koji su činili strani dragovoljci, a zapovijedao im je karizmatični Edurado Rozsa Flores Chico. Tijekom listopada, neprijatelj je svojim granatiranjima uspio uništiti i razoriti većinu sela, nije više bilo čitavih zgrada. Situacija u Vukovaru se također zaoštravala, a pad Vukovara bi tada značio usmjeravanje svih snaga prema Osijeku, odnosno Laslovu kao južnoj crti obrane Osijeka. Tako je i bilo. Nakon pregrupiranja agresorskih snaga i koncentriranja prema Osijeku krajem studenoga, na južnom dijelu osječke obrane Laslovo je predstavljalo važnu točku. Mjesto se u potpunom okruženju našlo 20. studenoga. Toga je dana u jutarnjim satima na silosu u Ernestinovu, prema kojem je postojao jedini slobodan put za izlazak iz sela, izvješena srpska zastava, što je za obranu Laslova značilo potpuno okruženje.
Četvrtoga dana okruženja, 23. studenoga, napad na Laslovo krenuo je iz svih smjera. Nakon topništva, uslijedio je kombinirani napad tenkova i pješaštva. Tenkovi su zbog raskvašenosti zemlje sporo napredovali, no topnički udari nanosili su gubitke obrani sela koja nije imala više niti sanitetskog materijala. U ranim popodnevnim satima zapovjedništvo obrane na čelu s Ladislavom Kočišem odlučilo se na izvlačenje prema slobodnom Ivanovcu čim padne prvi mrak. Tako je i bilo. Cijelu noć trajao je proboj hrvatskih snaga te preostalih civila do slobodnog teritorija.
U ranim jutarnjim satima u prazno selo ušle su srpske postrojbe predvođene Željkom Ražnatovićem Arkanom. U selu su ostala tijela poginulih suboraca jer ih branitelji pri izvlačenju nisu mogli ponijeti sa sobom s obzirom da su imali samo tri nosila. Tri starice koje nisu htjele napustiti svoj dom prilikom evakuacije su također ostale u selu. Prema svjedočenjima, starice su ubijene i kasnije prikazane kao žrtve ustaša, a poginuli branitelji kao strani plaćenici. Tijekom obrane Laslova, poginulo je ukupno 48 branitelja i civila, a 10 osoba se još uvijek vodi kao nestale.
Borna Marinić / Foto: HKM
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.