Plan je predviđao reintegraciju okupiranih područja u sastav Republike Hrvatske s time da bi ta područja osim Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema uživala vrlo visoku autonomiju, a to bi se područje zvalo Srpska Krajina. Iz Plana Z-4 proizlazilo je da bi Srpska Krajina bila gotovo potpuno samostalan entitet u sklopu Republike Hrvatske, imala je pravo na: predsjednika, parlament, vladu i sudove, ime, zastavu, grb, vlastiti  novac, upotrebu jezika i pisma, pravo na vlastite poreze, vlastitu policiju, vlastitu carinu i sklapanje međunarodnih ugovora, što su većinom atributi državnosti nekog naroda. Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te ‘države u državi’, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se sprovodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban ustavni sud.

Saborski Odbor za mirnu reintegraciju hrvatskih okupiranih područja na saborskom zasjedanju održanom na današnji dan, 6. ožujka 1995. godine, zaključio da je plan Z-4 za Hrvatsku neprihvatljiv. Nešto ranije Odbor za Ustav konstatirao je da je plan suprotan hrvatskom Ustavu jer predviđa federalizaciju i konfederalizaciju Hrvatske. Iako je Hrvatska ipak načelno prihvatila plan kao polazište za pregovore s pobunjenim hrvatskim Srbima, pobunjeničko rukovodstvo iz Knina nije ni željelo primiti plan od 53 stranice. Dogodilo se to 2. veljače 1995. u Kninu, o čemu je za Večernji list pisao hrvatski povjesničar i novinar Ivica Radoš:

„Nemojte me pitati kako sam došao do plana Z-4. To je ista politička integracija Krajine u Hrvatsku. Ja nemam mandat da to učinim, bio je referendum u maju 1991. Srbi iz Krajine su se odlučili da žive u Jugoslaviji”, rekao je Mile Martić i još se pozvao na razgovor s Miloševićem koji ga je tobože podržao u tome da ne prihvati plan Z-4. Mikeliću, koji je bio blizak s Miloševićem, to je bilo sumnjivo. Mikelić je savjetovao Martiću da poput Tuđmana zaprimi plan Z-4 i da, nakon što se obnovi mandat UNPROFOR-a, uđe u pregovore. Isto je mislio i Milan Babić, koji je pak tražio blokadu Ekonomskog sporazuma sa Zagrebom dok se ne donese rezolucija UN-a o novom mandatu UNPROFOR-a. 

„Dok sam ja predsjednik Krajine, plan neću zaprimiti dok se ne donese mandat UNPROFOR-a”, odbrusio je, navodno, Martić Babiću i Mikeliću. Kad je počeo sastanak s veleposlanicima, Martić je rekao nekoliko uvodnih riječi. Potom je počeo govoriti Peter Galbraith: „Obratit će vam se ambasador iz jedne vama prijateljske zemlje u vezi s planom Z-4.” I kad je ruski veleposlanik Kerestedžijanc, otvarajući svoj notes, počeo s uvodnim napomenama, Martić ga je sirovo i nediplomatski prekinuo. 

„Nemojte se truditi, ja neću zaprimiti taj vaš plan.” „Čekajte da završim”, uzvratio je Kerestedžijanc. „Time-out, time-out”, ubacio se Peter Galbraith kad je vidio Martićevu reakciju. Nakon toga su se četiri veleposlanika – Peter Galbraith, Leonid Kerestedžijanc, Jean-Jacques Gaillarde i predstavnik Ženevske konferencije – povukli 20-ak minuta na konzultacije. Kad su se vratili, Peter Galbraith se, podižući ton, okrenuo prema Martiću i rekao: „Ovo vam je kardinalna pogreška! Bit će svašta, ne zna se kakve će biti posljedice!”

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.