Robert Močiljanin rođen je 19. srpnja 1970. godine u Ludwigsburgu kraj Stuttgarta u Njemačkoj. Roditelji Vinko i Elizabeta bili su gastarbajteri rođeni u okolici Kiseljaka u BiH. Robi, kako su ga zvali, osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu te stekao zvanje elektrotehničara. Bio je inteligentan, samozatajan i marljiv, a pamte ga kao osobu koja je bila povjerljiv prijatelj te je svakome bila spremna pomoći. Imao je 15 godina mlađu sestru Silviju. Volio je čitati i pisati pjesme. Bavio se nogometom te je igrao za NK „Borac“ koji danas igra pod imenom NK „Jarun“.

I prije nego što je počeo rat Robert Močiljanin stavio se na raspolaganje Hrvatskoj te se prijavio na Tečaj Prvi hrvatski redarstvenik kojeg je pohađao u kolovozu 1991. godine. U proljeće 1991. mnogi prvi hrvatski redarstvenici postaju pripadnici „Tigrova“, a među njima je bio i Robi. Prvi teren Banovina, zatim blokade vojarni i zapadna Slavonija sve do istočne Slavonije gdje je sudjelovao u osiguranjima konvoja za opskrbu grada Vukovara. Svoj mladi život položio je u Ilači kada je iz pravca Tovarnika krenula nadirati Jugoslavenska narodna armija. 

Kada su se pred jutro tog 23. rujna „Tigrovi“, njih 15-ak koji su se ondje zatekli, okupili i prebrojili shvatili su da nema Roberta. Marijan Kornet odlučio ga je potražiti. Unatoč odgovaranju suboraca da ne ide, već da odu skupa kada svane, Kornet je otišao tražiti suborca u strahu da bi, ako je ranjen, Robi mogao iskrvariti. Kada se razdanilo suborci su krenuli pretraživati teren desno i lijevo od ceste Tovarnik – Ilača. Na lijevoj strani našli su stradalog Roberta, a na desnoj strani Marijana Korenta, također smrtno stradalog.

Marijan Kornet rođen je 25. ožujka 1962. godine u Zagrebu kao srednji od trojice sinova Ivana i Katarine. Odrastao je s bratom Josipom i Zdenkom. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu te stekao zvanje knjigoveže. Pamte ga kao karakternu osobu nagle naravi te kao čovjeka od riječi. Volio je igrati nogomet i šah.

Koncem 1990. Marijan pristupa MUP-u Republike Hrvatske, a po osnutku Zbora narodne garde odlazi u 1. A brigadu, u „Tigrove“. Bio je pripadnik 3. bojne smještene na prostoru Pionirskog grada kraj Dubrave, danas poznatog kao Grad mladih. U svoj Hrvatski Leskovac nikad se nije vratio s terena na istoku Hrvatske gdje je položio svoj život u nadi da bi mogao spasiti onaj svojeg suborca.

Kako nije bilo mogućnosti da se njihova tijela prenesu prema Zagrebu, Robert i Marijan pokopani su zajedno s Đurom Balićem u dvorištu između crkve i vjeronaučne dvorane u Ilači. Selo je ubrzo okupirano pa su njihovi posmrtni ostaci ekshumirani tek na završetku mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja te preneseni u Zagreb. Robert je pokopan na Markovu Polju kraj Sesveta, a Marijan na mjesnom groblju u Lučkom. Ulica u zagrebačkom naselju Sopnica u kojoj je živio Robert Močiljanin nosi njegovo ime.

Prenosimo i dio riječi velečasnog Dragutina Komorčeca koje je izgovorio na posljednjem ispraćaju Marijana Korneta:

I dok sada polažemo u zemlju časne ostatke tijela dragog pokojnika, što ih je šest godina i četiri mjeseca čuvala Gospa Ilačka, gdje je bio ukopan, došao je dan kada ga prima njegov zavičaj i njegova obiteljska grobnica, gdje ga čekaju i otac i majka. I kao da nam u ovom, sada više svečanom nego žalosnom trenutku, on sam progovara, ali i svjedoči: Nema mrtvih. Postoje samo živi ovdje i onkraj groba, ali prije uskrsnuća valja umrijeti, a prije smrti valja se boriti, a za sve to treba se roditi. Naš se Marijan za to rodio i borio, da bi se na najuzvišeniji način ugradio u ostvarenu pobjedu, slobodu i samostalnost svoje Domovine, najljepše i najdraže nam domovine Hrvatske. Ugradio se medu prvima, i to tamo gdje je neprijatelj naše Domovine bio najopasniji, najbrojniji i najjači. A on se toga nije bojao! Borio se kao pravi tigar za svoju Domovinu, ne zato što je pripadao junačkoj i legendarnoj postrojbi “Tigrova”, već zato što je imao junačko srce i jaku ljubav prema Domovini. Tim je i njegov prinos svemu ostalome još i veći, a naša ljubav, zahvalnost i pamćenje tim odgovornije. Da nije bilo takovih junaka, još bi morali jadikovati poput Matoša, tamo uoči drugog svjetskog rata:

Među narodima mi Hrvati sada

jesmo zadnji robovi bez vlasti,

osuđeni pasti i propasti bez časti.

Domovino moja tvoje sunce pada,

ni umrijet za te Hrvat snage nema,

dek nam stranac majko tihu propast sprema.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.