Vjeroučiteljica velikog, dobrog i neumornog srca koja svoje vjeroučenike potiče na volontiranje bila je ovog tjedna gošća u emisiji ‘Novi valovi dobrote’ Hrvatskog katoličkog radija. Riječ je o Mariji Patrlj, vjeroučiteljici koja radi u školi već više od dvadeset godina i tijekom tog razdoblja provela je puno zanimljivih akcija volontiranja sa svojim učenicima. Tijekom proteklih godina volontirali su u kuhinji sestara Misionarki ljubavi i tamo se susreli s beskućnicima. Vjeroučiteljica nam je ispričala jedan neobičan susret koji je zauvijek upisala u svoj um i srce.

“Pamtim taj dan kad je na obrok u Pučku kuhinju sestara Misionarki ljubavi došao jedan neobičan čovjek. Imao je jako dugu prljavu kosu, imao je dugačke nokte i jako, jako prljave ruke. Odjeća mu je bila prljava, nosio je podrapane tenisice. Cijelo je vrijeme bio za jednim stolom u skupini takvih neobičnih kakav je bio i sam. Nekoliko puta su mi dovikivali da ih baš ja dođem poslužiti. Kako sam uvijek na volontiranje išla iz škole tako sam uvijek bila obučena kao šminkerica. Bilo mi je pomalo i nelagodno kad sam vidjela toliko siromaštvo oko sebe, a ja sad tamo ‘paradiram’ kao neka kraljica. Ali njima je to bilo posebno i tražili su da baš ja dođem do njih i da ih poslužim što sam i učinila.I kad je već ručak bio gotov, đaci i ostali volonteri već su počeli čistiti blagovaonicu, taj neobični beskućnik došao je do mene i rekao: ‘Smijem li ja vas poljubiti?’ Svi su moji đaci u šoku gledali u njega, pa u mene, a ja sam mu rekla ‘ Smijete!’ I on mi je tako prljav prišao, poljubio me u lice i rekao: ‘Hvala’. Nakon toga je otišao. Moji su đaci i dalje bili u šoku. U tom trenutku nisam to tako šokantno doživjela. Tek sam si kasnije posvijestila da je to bio Kristov poljubac meni preko tog čovjeka kojeg više nikad poslije nisam susrela. Hvala mu na tome. Isus je zaista u malenim i neobičnim ljudima.”