„Svjetska ekskluziva – Raskinuti okove nogometne slave”, naslov su i nadnaslov reportaže o Joaquimu Rafaelu de Fonsecu, nekoć odličnom nogometašu Sportinga iz Lisabona, koji je ostavio svoju svjetsku slavu i postao kartuzijanac. Tekst je objavljen u tiskanom izdanju za mjesec ožujak u katoličkom mjesečniku 'Glasnik Srca Isusova i Marijina' naših isusovaca.
Sa fra Paolom, danas članom najstrožeg katoličkog reda, razgovarao je glavni urednik ‘Glasnika’ p. Petar Nodilo. Kao i svi kartuzijanci i Joaquim Rafael je želio nestati iz pamćenja ljudi i već za života proživljavati iz dana u dan ono što svaki čovjek iskusi u zadnjim trenucima svoga života. Umiranje.
Zato su grobovi ovih redovnika jednostavni – u goloj zemlji i s križem bez imena, jer jedino Bog ostaje. Fra Paolo je bio iz slavne generacije nogometaša portugalskog Sportinga koja je 1964. osvojila Kup prvaka Europe. Bio je desno krilo, trkač, vješt s loptom – piše o tome ‘Glasnik Srca Isusova i Marijina’ – ali i kršćanin grešnik.
Danas ima 80 godina. Oko 20 godina prokurator je u kartuziji San Bruno u Kalabriji u Italiji. Dočekuje ljude, brine se za samostan. Rođen je u Mozambiku od oca bijelca i majke crnkinje. Otac ih je ostavio u njegovoj ranoj mladosti.
Kao i puno poznatiji nogometaš Euzebije, a zajedno s njime, došao je iz tada kolonije u Lisabon na odsluženje vojnog roka gdje su odmah prepoznali njihove izvrsne loptačke vještine. Jedan je završio u Sportingu, drugi u Benfiki.
Fra Paolo je od svoje 22 do 27 godine igrao nogomet, ali u sebi osjećao duhovno zvanje. Godine 1969. odlazi na probu u kartuziju u Evori i tamo je živio 29 godina. Nenadano je ostavio ljudsku slavu – stoji u reportaži ‘Glasnika’ – novce i u naponu sportske snage ušao u kartuziju.
Želio je biti svećenik. Nisu mu dali. Postao je redovnički brat. Bilo je to vrlo bolno za nekog tko je bio prvi koji je crne boje kože stupio u ovaj red. U to vrijeme boja kože nosila je duboke društvene razlike. Mozambik je bio kolonija, a zna se tko je bio gazda, a tko sluga. Probio je led, izdržao je, a vedrinu mu daje molitva i molitva. I tako već 40 godina.
Ovo svjedočanstvo – a fra Paolo nikad nije dao neki službeni intervju ‘kao igrač Sportinga koji je ušao u kartuziju’ – p. Nodilo dobio je iznimno na zamolbu jednog svog prijatelja kartuzijanca i uz neočekivanu dozvolu priora ove kartuzije p. Ignacija.
Stoga, ovu svjetsku ekskluzivu možete pronaći u svim isusovačkim župama i zajednicama u Hrvatskoj u ‘Glasniku Srca Isusova i Marijina’ koji inače svojim sadržajem plijeni pažnju, a to vam iz prve ruke svjedoči pisac ovih redaka. Možete se i preplatiti na časopis ovim putem.
Isplati se pročitati i što kažu drugi autori od s. Ivančice Fulir, đakona Livija Marijana, Mate Mijića, p. Mije Nikića…