SELU NA BADNJA VEČE

Tvoje mi kuće sviću, sve tihe i nježne, u djevojačkom kolu,

Tvoja mi zemlja diše žestoko i slatko s ledine divlje.

U sunčano popodne ti si tako blizu mome plahom bolu.

Ti si tako staro i tako puno bajki, o selo moje.

Ah, tvoje dobre bake i ulice u hladu kad zvona zvone.

Na crnom ormaru sasušena naranča, lanjski dar od none.

Puno je smrti u tebi, a mali se prozori smiješe na znance svoje.

Ti si tako sretno i tako puno šapta kad Božić dolazi.

Bijeli se zvonik njiše u modroj luci od sutona do zore.

O selo moje, tako si daleko kad Badnje veče zalazi.

Vesna Parun, rođena 1922. na otoku Zlarinu, najveće ime među hrvatskim pjesnikinjama 20. stoljeća, namrla je ukupnoj hrvatskoj poeziji velike naramke stihova različite tematike. Uz Juru Kaštelana, začinje novi model suvremenoga hrvatskoga pjesništva. Njezinu prvu zbirku ‘Zore i vihori’ iz 1948. patile su iskrenost i spontanost, opijenost životom i svijetom, djetinja plahost i djevojačka udivljenost. U kritici se često spominje ljubavna tematika po kojoj je njezina poezija među čitateljima najčešće poznata. Znatno manje se spominju njezine pjesme religioznoga nadahnuća, primjerice pjesma ‘Ressurectio’ iz 1993. Takvim pjesmama pripada njezina mladenačka pjesma ‘Selu na Badnje veče’, objavljena 1943. u časopisu ‘Anđeo čuvar’. U toj se pjesmi sa zanosom i sjetom iz daleka Zagreba Badnje večeri u svome Zlarinu. Vesna Parun preminula je 2010. godine u Stubičkim Toplicama.

GLAZBA:

Viktoria Kuliš & Željko Lončarić “Badnje veče” 

Klapa sv. Juraj “Ovoga vrimena” 

Klapa Intrade “Rodil se Isus”