VIZIJA O JASLICAMA

Oh, probudi u meni, vizijo lijepa, miris svježe grude

i daj, da ljubavi mi srce puno bude,

jer žeđam u danima ovim za krinovima bijelim.

molim te, da iz srca moga prokaplje krv prava

kao žrtva pomirenja za strasti moje i želje

sve one, koje me u svijetu nesrećnim čine,

a razumjet ne mogu bijeg k Bogu i zemlji

blagog našeg pjesnika oca Franje,

koji je volio, jednako ljude i ptice.

Probudi u meni, o noći svijetla, posmijeh

neba i radost mi jednu pruži o dobroti Krista,

kad jedino tako osjećaji vaza su čista,

u koju se primiti može posmijeh i pogled

žalosnog, do krvi izmučenog dobrog čovjeka Krista.

I pobjeći danas da mogu od okova ovih

i rastrgnuti lance obzira i filozofa,

Foto: Ivica Blažević

pa biti dobar ko majke naše i bake

te naći u patnji i bolu s miso otkupljenja.

Oh, noći blagosti puna! Oh, noći sveta,

oh, noći tiha, u kojoj je suza svaka dragocjena

i uzdah svaki prava i najbolja meta

sreći djedova naših!

Oh, noći mirisa puna svježega zdravlja na snijegu

i mirisa smole sa zubalja, koje će slikovito

u mome selu gladne i site k jaslicama da vode.

Oh, noći, ti puna si istine i dubine riječi na

gori,

pa učini, da On se smiluje razbojnicima nama,

ljudima dvadesetoga vijeka,

koji zbog koristi i vlasti prirodna palimo blaga

i bratu zalogaj krademo slatki

i bosonogu ne damo obuću potrebnu

i djecu u utrobi često ubijamo herodski

muklo uz pomoć zakona i mode.

Oh, noći svijetla i blaga, mira i žita

nam daj, jer gladni smo kruha i duha

više od neukih pastira u vrijeme Augusta cara.

Oh, jaslice simbol su i meta mira i sreće,

u jaslicama Krist podari svima po komad pravde

i slatkog pšeničkoga kruha.

Foto: Ivica Blažević

Zato misao i molitva tamo moja hita

bez sumnji i pitanja za sutra

kao u ona biblijski lijepa jutra,

da srce barem rukama tako krvavim

poklonim sa tajnama svojim Njemu

i da ljubav se prospe ko zvuk seoskog zvona

nečujno i tiho.

O jaslice male, o noći sveta i blaga!

Ton Smerdel, rođen 1904. u Silbi, posvećen klasičnoj filologiji, latinskoj i grčkoj književnosti, bio je esejist, kritičar, pjesnik i prevodilac. Kao izniman intelektualac, poliglot, Smerdel je bio pobornik estetičkoga tumačenja književnoga djela i kritike kao samostalne stvaralačke djelatnosti. Bio je, osobito šezdesetih godina, jedan od najistaknutijih svjetskih latinskih pjesnika 20. stoljeća koji je objavio šest zbirki pjesama na latinskom jeziku. U njegovoj hrvatskoj poeziji prevladava pejzažna, mediteranska i intimističko-ispovjedna lirika što vezana, što slobodna stiha. Kako se njegovo ime nakon Drugoga svjetskoga rata prešućivalo i zanemarivalo, pravu vrijednost njegove latinske i hrvatske poezije otkrivaju ‘Izabrane pjesme’ iz 2007. Pjesma ‘Vizija o jaslicama’ koja pripada Smerdelovim religioznim pjesama pjesnikov je doživljaj božićne noći i Kristova dara mira i sreća te kruha i pravde. Ton Smerdel preminuo je 1970. u Zagrebu.

GLAZBA:

Damir Topić i Klapa Levanda “Nek’ moje srce budu jasle, Božić dolazi” 

Klapa Trogir “U se vrime godišća”

Nina Badrić “Djetešce nam se rodilo”