"Moj je kralj / rođen u pojati / i kroza sve svoje dane / nije imao kamo nasloniti glavu / kako bi me poučio / da mi svega vijeka / valja putovati", piše Stjepan Lice u pjesmi "Moj kralj". Tu i mnoge druge pjesme možete čuti u programu HKR-a u emisiji "Božić u stihu". Uz stihove naših pjesnika, u emisiji donosimo i hrvatske tradicijske pjesme kao i one suvremene kojima vam želimo uljepšati i oplemeniti božićno vrijeme.
Moj kralj
Moj je kralj
rođen u pojati
i kroza sve svoje dane
nije imao kamo nasloniti glavu
kako bi me poučio
da mi svega vijeka
valja putovati.
Moj je kralj
dijelio život
s odbačenima
i nedostojnima
kako bi me poučio
da prihvatim svakoga
jer je svatko dostojan
da ga sunce obasja
da ga dažd blagoslovi.
Moj je kralj
prao noge svojim podanicima
kako bi me poučio
da su kralj i podanici
pozvani da budu ljubitelji
jedni drugih.
Moj je kralj
poput razbojnika
bio raspet na križu
i umro na njemu
kako bi me poučio
da je uvijek moguće
naći mostove koji vode naprijed
ako se poruše svi mostovi za sobom.
U zagrebačkoj katedrali postavljene su jaslice, jedan od najprepoznatljivijih motiva prvostolnice.
Stjepan Lice je suvremeni pjesnik, prozaik i pisac za djecu. Stjepan Lice rođen je 1954. u Zagrebu gdje je završio Pravni fakultet. Radio je u struci na fakultetima Zagrebačkoga sveučilišta te kao državni dužnosnik. Tajnik je Pravnoga fakulteta. Pripada među najčitanije pisce kršćanskoga nadahnuća. Objavio je niz knjiga meditativne lirike među kojima se osobito ističu zbirke „Otkriće blizine“ i „Govor tišine“, dok su svojim pripovijetkama često znade zakoračiti u bajku. Stjepan Lice živi u Zagrebu.