Jedna od pjesnikinja u serijalu 'Božić u stihu' je Anka Petričević, koja je ulaskom u samostan klarisa u Splitu postala s. Marija od Presvetog Srca. "Nađi svog Boga... / Duša će Tvoja / postati opet / mirisna dol", piše ova pjesnikinja u svojoj "Božićnoj pastorali".
BOŽIĆNA PASTORALA
I.
Silaziš blago s visina
kroz krugove sjaja,
ti, vječni neizmjerni Bog.
Silaziš,
ž e l j o sveg Raja –
kroz Srce Djevice Majke –
Da stvora zagrliš svog.
II.
Zar se ne plašiš
nevolje, bijede,
beskrajnog jada
zemnoga kraja.
O rajsko Čedo,
što silaziš k Zemlji
iz svoga vječnog
blistavog Raja?
“Al zato siđoh
da bijedu vašu
u Krvi svojoj
operem, svetoj;
da lanac ropstva
grijeha vam skinem
i da vas otmem
Aždaji kletoj.”
Hvala, o Bože,
Djetiću mili,
ljubav nas Tvoja
spasava, diže;
Poniznost Tvoja
spusti nam ljestve…
I vječni sad je
Raj nam sve bliže.
Foto: Ivica Blažević
III.
Prezreo nisi životinje dvije
ta one svojim grijahu Te dahom,
slamica bješe kao zlato suho…
Marija – Josip ne disahu strahom.
Ta ljubav vječna među njima sniva…
I Zemlja po njoj sad spašena biva.
IV.
Tišina svud je…
Sa svoda zvijezde
srebrnast liju na zemlju sjaj…
Betlehem gradić
u noći sniva,
dok novom hvalom
odzvanja Raj.
Čedo se rodi
u staji bijednoj:
na križu ležaj
izabra Bog…
Ljubavlju svojom
beskrajnom, nježnom
On želi stvora
privući svog.
Hitajte k Njemu,
pastiri smjerni,
Srce Mu dajte –
najljepši dar;
U njem će rajske
zablistat zvijezde…
Vi ćete njihov
rasipat sjaj.
Foto: Ivica Blažević
V.
Dolaskom svojim
odstrani nemir,
žarišta rata
i svaki vaj;
Nek Srcem Tvojim
zasja sav Svemir; brat nadje brata i rodni kraj. Milost nek Tvoja među nas sađe… U svakoj duši Ognjište nađe.
VI.
Štalica bijedna
rajski je hram:
Ljubav sad je
ovija plam.
Na slami, u njoj,
počiva On,
pastirskih frula
odzvanja zvon.
Dok svjetlost zvijezda
prostire muk…
pastirskih frula
zadršće zvuk.
VII.
Čuj rajski cilik,
o slušaj zvon,
u maloj staji
počiva On.
A svemir stvori,
sav Neba kras…
I Čovjek posta,
da spasi nas.
O, stvore, priđi,
poklon Mu daj,
al srce svoje…
Za Nj bit će raj.
VIII.
Sa sebe skini
odjeću staru,
sa sebe skini
krivnju i grijeh…
Koljeno prigni
pred špiljom malom…
Čuj zvuke rajske,
pastira smijeh.
Nek Ti srce
Njegova milost
ispere, bit ćeš
ko šljunak čist;
Opet u Tvojoj
ranjenoj duši
ko prvih dana
blistat će Krist!
Sa sebe skini
odjeću staru,
odloži svaki
teret i bol;
Nađi svog Boga…
Duša će Tvoja
postati opet
mirisna dol.
Anka Petričević, rođena 1930. u Lovreć, ulaskom u samostan sv. Klare u Splitu 1956. postala je s. Marija od Presvetoga Srca. S diplomom književnosti i teologije, slijedeći put tišine i samozatajnosti izgradila je golemi književni, pjesnički i urednički opus. Utemeljiteljica je i urednica biblioteke asketsko-mističnih djela ‘Symposion’ u sklopu koje je uredila 135 knjiga. Piše pjesme duhovno-religijskoga, zavičajnog i domoljubnoga nadahnuća te meditativnu i autobiografsku prozu, drame, studije i eseje. Zastupljena je u mnogobrojnim antologijama hrvatskog pjesništva. Neke od njezinih zbirki poezije su ‘Stazama ljubavi’, ‘Nedopjevana pjesma’, ‘Otkupiteljeva ljubav’, ‘Molitve srca’, ‘Zov vječnih vrhunaca’, ‘Vječni izvor života’ i dr. Uz njezinu biografiju često se spominje i doba ‘prije samostana’, kad je kao zagrebačka studentica pripadala krugu mladih književnika vezanih uz Tina Ujevića, a otada seže i njezino prijateljstvo s velikim brojem protagonista hrvatske književne scene.
GLAZBA:
Poslušajte svi sada
Mješoviti pjevački zbor KUD-a Ina “Ovoga vrimena”
Sestre Palić “Pastoralla”
Željka Marinović i zbor Hrid “Betlehem”