Nakon završene srednje škole u Siriji, najprije je diplomirao povijest i međunarodne odnose na Jacobs University u Bremenu u Njemačkoj, a potom magistrirao pravo i poslovno upravljanje na Bucerius Law School i WHU Otto Beisheim School of Management u Hamburgu. Kao konzultant pomaže stotinama pojedinaca u karijernom i obrazovnom planiranju, a često je angažiran kao predavač u području budućnosti rada i obrazovanja te razvoja i upravljanja ljudskim resursima.

Lučić ističe kako je iznenađujuće i poražavajuće da se tijekom studija zapravo uopće nije susreo s pojmom socijalnog nauka Crkve. To ga je osobito pogodilo kad je nakon studija za potrebe posla počeo istraživati neke stvari te je došao do zaključka da mnogo toga što je učio na fakultetu, poput dostojanstva ljudske osobe, solidarnosti, supsidijarnosti, svoje ishodište ima u socijalnom nauku Crkve.

“Napose temeljna načela područja upravljanja ljudskim resursima poput prava radnika, načina odlučivanja, organizacijske kulture, sve je to odavno artikulirala Katolička Crkva”, istaknuo je Lučić dodavši kako puno toga ima svoje izvorište u kršćanstva, ali da se nažalost to ne priznaje.

“Često se mnogim tim izvorno kršćanskim doprinosima daju nekakva nova new age imena poput NLP-a i design thinking, što se sve jako skupo plaća i što se smatra novim i inovativnim, i prešućuje se da je to zapravo dio bogatog naslijeđa Katoličke Crkve.”

Lučić se složio da bi na ekonomskim fakultetima trebalo, barem kao izborni predmet, ponuditi kolegij Socijalni nauk Crkve.

“Možda bi netko to protumačio kao narušavanje sekularnosti suvremenih obrazovnih institucija, ali tu se ne radi o svjetonazoru nego jednostavno o priznavanju povijesnih činjenica da mnogo toga što danas učimo ima svoje izvorište u crkvenom nauku.”

U tome smislu Lučić je istaknuo primjer pravila 3 x 8 (8 sati spavanja, 8 sati rada i 8 sati vremena za osobne aktivnosti) koje mnogi pripisuju Karlu Marxu, a zapravo puno prije njega to su pravilo artikulirali redovnici benediktinci. 

“Treba biti korektan i to priznati. Iznenadili biste se, često profesori zapadnjačkih fakulteta koji predaju tzv. soft predmete citiraju i nastoje uvesti istočnjačke duhovnosti u te predmete posebno kad pričaju o menadžmentu i organizacijskoj kulturi i kao da žele izbjeći spominjanje kršćanstva. Što god čovjek radio trebao bih raditi u skladu sa svojim uvjerenjima, sa svojom vjerom”, naglasio je Lučić, sa svojim vrijednostima koje nikad ne bi smjele ovisiti o novcu.

“Važno je stalno koristiti vrijednosni filter kako bi se donijelo ispravne odluke.”

Govoreći o ljudskim resursima, kojima se najviše bavi, Lučić je rekao da postoji manjak svijesti o važnosti tog pitanja te je to svjetski problem broj jedan što uzrokuje da su krivi ljudi na krivim mjestima te rade krive stvari.

“Važan je cjeloviti pristup ljudima i procjenjivanja njihovih sposobnosti.”

Istaknuo je i važnost kvalitetne organizacijske kulture u jednoj organizaciji koja se dobrim dijelom bazira na vrijednostima koje pojedinci unose u svoj radni kolektiv.

“Organizacijska kultura je ono što vodi tvrtku kad šefa nema.”

Govoreći o društvenom poduzetništvu koje uvijek računa ne samo na vlastiti profit nego i na doprinos zajednici, tj. općem dobru, Lučić je rekao da ne zastupa tezu da to treba institucionalizirati i regulirati posebnim zakonima. To je više koncept upravljanja.

“Danas su poduzetnici sve svjesniji tog aspekta poslovanja, napose mladi poduzetnici”, istaknuo je Lučić.

“Među mladima sve više vidim privrženost temeljnim vrijednosti koje oni možda ne znaju na najbolji mogući način artikulirati. Sve više im je stalo do kvalitetnih i korektnih odnosa među ljudima i u poduzećima, do mira, zdravlja, a sve manje da bi se samo zgrtala materijalna dobra. Crkva ima iznimno važno poslanje i jedinstvenu priliku da što bolje oblikuje okvir unutar kojega bi se trebali razvijati suvremeni mladi ljudi i unutar kojega bi se odvijali gospodarski odnosi”, rekao je Lučić i posebno naglasio važnost angažmana Crkve na oblikovanju novog obrazovanja.